No, da ne duljim s uvodom, nečim što mi često nalikuje udavu, a i nije previše različito od dotične hladnokrvne zmijske ljepote, znate kako kažu – kada broj posjeta raste, a novih komentara nema, vrijeme je za novi tekst.
E, sad, kako su se u zadnjih dvadesetak i nešto dana ispodogađale stvari koje su sve samo ne pozitivno utjecale na moju moguću, a i nemoguću, inspiraciju, tako sa žaljenjem konstatiram kako je ovaj tekst samo tzv. tampon-zona (doesn't it ring a bell somehow) između rasta posjeta i stagnacije komentara te između pada posjeta i prestanka komentiranja.
Da se razumijemo, tekst je o ničemu.
I kao takav, ne zaslužuje niti biti objavljen, ali, s obzirom da ga i nema, i da je ovo sve samo okolotekstno preseravanje, onda mi se čini baš štos takvo što objaviti.
Naime, kad jedete kakvu gaudu ili ementaler ili kakav god sir s rupama, razmišljate li o tome kako ne bi trebali pojesti – rupu. Ista je stvar i sa čajnim kolutićima – pokušajte ih pojesti tako da ne pojedete rupu.
E, ovaj je tekst ono oko rupe – pročitajte ga i još ništa niste saznali o rupi – sadržaju, a i nećete, budući toga – nema. A naslov je obećavajući, zar ne? Priznam, je, zato...
Do inspiracije,...
Osjećajte se prevarenim…
Post je objavljen 04.05.2007. u 22:26 sati.