Neobitchna. To je najbolji pojam koji ju je opisivao. Nikada nije bila kao ostale. Otrovnica, gadura, zmijurina, ... To su samo neki od njenih nadimaka. Ustvari je samo bila neobitchna. Naprosto je bilo cudesno kako je unistavala sve. Ne samo drugima nego i sebi samoj. Kako kad da nije mogla drugacije. Sve sto bi pogledala unistila bi. Bjezala je od ljubavi i topline zato jer su joj to bili potpuno strani osjecaji. Zivjela je u svom svijetu. Bajkovitom, lijepom, carobnom,...
Ljudi je nisu voljeli. Iskoristili bi je i sto brze i dalje pobjegli od nje. Nisu podnosili njene oci boje badema koje su zracile nekom cudesnom energijom. Imala je dugacku valovitu kosu. Bila je tajnovita. Netko je nekada izjavio da izvodi carolije kod kuce. Svi su odmah povjerovali. Sta god bi netko izjavio u vezi nje to bi odmah svi prihvatili. Iako je izvana bila jaka poput stijene, unutra je umirala od straha... Straha zbog kojeg se uvlacila u sebe. Straha zbog kojeg odavno nije ni sa kim iskreno popricala. Strah zbog kojeg nikog nije gledala u oci. No otkud taj fanaticni strah??? Jednom je bila normalna. Nije bjezala od tudih pogleda. Nisu je boljele tude rijeci. Bila je STVARNA nekada. Nekada, kada je postojao i on. Cijelu sebe je bila posvetila njemu. Zadrhtala bi svaki put kada bi ga vidjela, osjecala bi leptirice u trbuhu kada bi pricala s njim. Pratio ju je. Bio je njezina sjena. S njim bi koracala najtezom stazom svijeta (ZIVOTOM) neizrecivom lakocom.
Taj kobni 5. svibanj ju je zauvijek obiljezio. Bili su skupa. On i ona. Sretni. No na kraju dana ostalo je jos samo jedno srce. Njeno. Njegovo se ugasilo. Zauvijek. Mnogi su govorili da je ona kriva. Otada vise nije bila ona stara. Uvukla se u sebe. I postala neobitchna... Djevojka koja ubija i unistava sve pred sobom. Djevojka kamenog srca.
Post je objavljen 04.05.2007. u 21:30 sati.