Ovo je post koji je priznam malo i preveč ozbiljan i nalaze se nutra stvari koje nekad ni ja nerazmem al mislim da je ok post i napisala sam ga povodom godišnjice smrti Bottichelija,(slikara)...neznam kolko ga ljudi koji citaju moj blog zna al imeni je jako dragi.posto i ja volim umjetnost..svakakvu,a najdraza mi je likovna na koju se i odnosi ova stvar smatram da bi bilo rajt da napisem posta o ovome...e tak...uzifajte.
Umjetnost je oduvijek bila svijedok svojega vremena.Umjetnost našega stoljeća proživjela je dva svijetska rata i smijenu svijetskih ekonomskih sustava.Umjetnost mi je posebno draga zbog svoje slobodne strane gledišta fukcionalističkog i jedinstvenog kuta gledišta,ma kai got to bilo.-¨Gledatelj je onaj koji priozvodi umjetnost.¨-si gledamo svijet drugim očima.Bilo to na dobar ili loš način,crno-bijelo,šareno,iskrivljeno,simetrično ili asimetrično,puno živahnosti i žara ili pak obrnuto.Sviđa mi se drugi svijet u koji možeš otići sam s jednim crtežom ili slikom.Nerealnim pogledom na stvar,biće ili samo svojom maštom možemo iti van granica stvarnosti.Mi vidimo stvar drukčije od naših prijatelja,sugovornika,učitelja,obitelji itd..Neko ko u umjetnosti žudi za preciznošću,jednu će zgradu cratati satima,danima..mjesecima.Sve dok na njoj svaki detalj nebu jednak stvarnosti.Drugi koji u svom stilu ima jako slobodne pokrete,povući će jednom kistomi nalikati zgradu kakva je s njegove perspektive.Treći će otići duboko u svoju maštu i mogućnosti,pa će tu zgradu totalno rekonstruirati i napraviti je na papiru drugaćije nego što je svijetu ikad bilo poznato.Sve naše misli možemo prenjeti na papir i prikazati ih drugima.U trenutku kada bute radili svoj rad, sve bude vam dopušteno i nitko vam neće braniti da radite svoje stilove.Za likovnu umjetnost nije potrebna ruka koja lepo crta nek oko koje vidi na razne naćine,srce koje ima duboku smisao i mozak sa gomilom neogranićene mašte i idea.I to bi bilo se.....
Post je objavljen 04.05.2007. u 20:49 sati.