Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/rusalka

Marketing

rose: kiša


(prethodni nastavak)


Dok mu je Rose u naručju spavala, Morpheus je znao. Svoju bi besmrtnost istoga trenutka zamijenio za život smrtni u kojem bi svaki trenutak s Rose proveden bio jedinstven i neponovljiv, u kojem bi se sve događalo samo jednom, prvi i zadnji puta ...
...

Budeći se, susrela je Morpheusov pogled. Rose je u tome pogledu pročitala Morpheusove misli, prepoznala njegove osjećaje.

Srce joj je zatreperilo i zakliktalo: On me ljubi!

U tome trenutku nestalo je hadske pustoši. Ugasnuli su svi strahovi, sve nedoumice, sve sumnje. Nije više bilo važno hoće li crvena pješčana oluja ikad prestati, nije bilo važno hoće li se ikada uspjeti iz Hada vratiti. Utihnuo je fijuk vjetra, nestalo je sumraka podzemnoga svijeta. Nije više bilo sjenki u toj zemlji sjena.

Samo su oni bili tu.
Morpheus i Rose.
Rose i Morpheus.

I dok ju je Morpheus ljubio, dok je nestajala i ponovo se rađala u njegovu poljupcu, Rose je znala sve što joj je bilo potrebno. Voli, voljena je.

Osjetila se ispunjenom i cjelovitom, kao da su se svi djelići slagalice savršeno složili i uklopili. Ništa joj nije nedostajalo, ni za čim više nije žudila, ni za čim čeznula ...
U tome savršenom trenutku ispunjenja i ona je bila savršena.

I nije se čudila kako je moguće istodobno osjećati i savršeni mir i najdublje uzbuđenje, kako je moguće savršeno znati što želi Onaj kojega ljubi, pogoditi njegove najtajnije želje, najdublja čeznuća, iako On nije izrekao niti riječi.
I nije se pitala hoće li znati, hoće li moći ispuniti te njegove želje koje su i njezine bile.
I nije sumnjala ni pitala se hoće li se, zajedno s Njim, popeti do vrhunca.

A potom je tlo podzemnoga svijeta zadrhtalo i propelo se, pod njima.
Namreškana se površina Styxa uzburkala, iz tamnih je oblaka pljusnula kiša.

Kada su oboje ponovo postali svjesni toga podzemnoga svijeta koji ih je okruživao, kada su pogledali oko sebe, vidjeli su da su se grančice suhoga, trnovitog žbuna na ulazu u pećinu u koju su se sklonili, osule sitnim bijelim cvjetovima.

Ogoljeli, trnoviti, naizgled mrtvi grm procvjetao je!

Kapljice kiše okupale su tek otvorene latice.
Zrak je bio svjež, kišom pročišćen i prožet nježnim mirisom bijelih cvjetova.

Copyright © 2007. by rusalka- zabranjeno korištenje objavljenih radova bez pristanka autora.

(nastavak slijedi)


Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

... grm, uz rusalkinu vrtnu ogradicu ...
i on se bijelim cvjetićima osuo ...


Post je objavljen 07.05.2007. u 23:59 sati.