Pregled posta

Svi smo mi kolateralne žrtve

Kaže nedavno kolega Saša Burić: «Naši političari funkcioniraju po sistemu sto puta reci hop pa ne trebaš ni skočit». Upravo tako. Sretnem jednog političara na rivi. Pita me da di ću. Kući. Da šta ću kući?! Da se on ide malo bavit politikom. E, kad me već vučeš za jezik. «Sram vas sve bilo šta ste napravili od ovoga grada. Stvarno vas treba bit sram». On će da se njega ne pita puno. E, pita, dragi moj. Imaš priliku javno govorit i imaš priliku utjecat na razvoj događaja u gradu. E, pa izvoli i reci svoje mišljenje ako si tako ispravan. Ili izađi iz politike. Najlakše je pestat kako je politika kurva. Nije kurva politika, kurve ste svi vi koji se tako jeftino prodajete. Sramite se, sramite i sramite. Pa di van je ponos, čast, di van je zanos i vizija budućnosti, di vam je energija i želja da stvorite uvjete da svima bude bolje, pa tim i vama samima. (Nemam ništa protiv ako redoslijed bude i obrnut – prvo sebi pa ostalima, ali da bude). Vas 90 posto imate problema s kičmom koliko se savijate. Šta ćete ostavit svojoj dici, stoko pokvarena? Svima se to kad-tad vrati, ali, kako se to popularno kaže, kolateralne žrtve su već platile toliku cijenu da ih više takva spora pravda i ne zanima.
«Slučaj Pandžić», gdje je Ivan Pandžić s Nezavisne liste (NL) dao glas desnoj opciji za rušenje vlasti u gradu, podigao je veliku buru. Pale su javno i teške riječi kako se radi o izbjeglici koji nema veze s Makarskom, a koji nam kroji živote. I šta je dobio za uzvrat i kako se to uopće dogodilo?! Onda su me uvjeravali da postoji čovjek iz sjene i da će se vrlo brzo pokazati tko je zapravo prodao vlast. Ali neću o tome dok ne budem imala nešto čvrsto iako mi se sve posložilo i ima logike. Itekako. Za one koji ne znaju, koalicijska vlast SDP-NL dogovorila je 4-godišnji mandat podijeliti po pola što se gradonačelničkog mjesta tiče. Prve dvije godine je NL odradila i sad kad je trebalo doći do izmjene, NL se prodala opoziciji. I onda se digla bura na sve strane. Pljuštalo je po Pandžiću. A grad nam je davno otišao k vragu. Barem je tada počelo. U vrijeme kad je na lokalnim izborima 2002. bio opći rat za vlast u gradu, kad su političke kampanje išle dotle da su se narodu nudili veliki i skupi koncerti na otvorenom na kojima su se besplatno dijelili sendviči i sokovi (jeftino, jeftino, do boli jeftino, ali koga je bilo briga?! Nisu ni znali da će im svaki zalogaj prisjest. Umjesto da se grad nastavio razvijati, otišao je unazad 100 godina). Dakle, ta nova vlast morala je donijet Prostorni plan – zlatnu koku za sve koji budu s njim baratali. Zato se dugo i nije donosio. Jer je to ZAKON. (Jer kad se jednom takav zakon donese, 20 narednih godina građevinska mafija, kako mnogi nazivaju investitore koji mlate lovu ko u priči po onom starom planu, neće moći kako je radila do sada.) Tada, nakon tih izbora, dogodile su se stvari koje nitko nije očekivao. U međuvremenu se i Pandžiću prijetilo. Barem on tako tvrdi. I policija je počela privodit ljude. Neki dan je tako na obavijesnom razgovoru bio i Marko Visković Bak. Čovjek je pitao tko ga je prijavio jer «ništa nije kriv i boli ga lagano uvo za Pandžića kojega niti poznaje niti pozdravlja niti ima bilo kakve veze s njim». Policija mu nije rekla. Ali su ga zato dobro izmrcvarili (radeći, je li, svoj posao). Uništena su mu dva radna dana, a nakon toga slijede i neprospavane noći. I nitko te ne pita hoćeš li zbog toga dobiti otkaz, hoćeš li naknadno imat neugodnosti iako si nevin, kako ćeš nastavit tamo gdje si stao… Ništa. Visković će sada podnijeti tužbu i nastojat stvar istjerat na čistac. Jer je na kraju prisiljen tražiti pravdu na taj način. A s obzirom na sporost naših sudova, načekat će se. I izgubit još tko zna koliko dana, možda i noći. Jer je to sustav. Jer je upao u mašineriju. I baš nekoga briga što nije ni kriv ni dužan. A sutra tako može bilo tko prijaviti bilo koga od nas. I svakomu priredit mali pakao. A ti i ne znaš tko ti o glavi radi. Baš dobro. Nekad se govorilo «za ideale ginu budale». Nema više ideala, niti itko gine za njih. Ali se zato na bazi obrnutog reciprociteta, nakotilo budala ko u priči. I sebi za pravo daju svašta. I još ti zagorčaju život. Onako, jadno, anonimno. Ali polako. Svi će doći na red.
U Skali ekipa priča za stolom. Uvatili jednoga u đir. Da je izaša već 200 i neki broj Kronike a da njega još u njoj nije bilo. Kažu ako platiš piće možda ćeš i izać u nekom broju jer bi to stvarno bila vijest. Gledam hoće li u Kronici izaći vijest o političkoj pozadini stvari. Međutim gradonačelniku je došlo ko, kako bi se reklo, kec na desetku, to što je Kronika jednom ranije pisala o njemu i Novinarsko društvo je taj članak ocijenilo neprofesionalnim i u suprotnosti s novinarskim kodeksom. Sad ovaj tuži Kroniku i traži novčanu naknadu za pretrpljenu duševnu bol. Kad se pročita ovaj tekst, možda on odustane i od HSLS-a. Jer neki tvrde da je on odustao od spornog putovanja o kojemu je Kronika pisala, upravo radi tog članka. Pa to je fantastično. Ali S.Srzić po svemu sudeći neće proći kako je zamislio jer postoje svjedoci tog slučaja koji tvrde da je samo zbog članka odustao od puta. Pitam se i zašto S. Srzić nije sazvao konferenciju za novinare i ogradio se od «izdajničkog» čina Pandžića koji je na kraju krajeva u tu poziciju došao upravo preko njegove liste.
Ali još nije sigurno da će doći do smjene vlasti. Još uvijek su u igri i novi izbori. Jer neki politički faktori još razmišljaju hoće li igrati «politički» ili po savjesti, odnosno onako kako bi moralan i pošten čovjek trebao reagirati.
Sasvim slučajno sam neki dan došla do nekih računa koji tek sada dolaze Gradu na naplatu. Radi se o ručkovima po nekim restoranima iz 2004. i 2005. godine. Na njima piše da je na ručku bio Galić + jedna osoba. Super. Kako ti računi prije nisu stigli? I zašto svaka vlast ne sređuje svoje račune? I ne podastire ih javnosti. Jer nitko i ne pita!





A to svi plaćamo. Pa ko nas šiša kad smo ko krepane lešine. Triba za svaku svoju lipu tražit da nam daju objašnjenje. Ne radi te lipice, nego zato što se to pretvori u kune i u milijune. A i dalje nitko ništa ne pita. Dobro je rekao moj prijatelj Buco. Ako baciš živu žabu u vrelu vodu, ona će automatski iskočit. A ako je ubaciš u mlaku i lagano zagrijavaš, ona neće osjetit tu granicu, odnosno kad je osjeti – već je lešana. I nema snage iskočit iz onoga što je lagano ubija. E, to se dogodilo većini ljudi u ovom gradu. Svi smo lešani. I šta sad?! Još samo da nas prožvaču i ispljunu. Ili su i to napravili, a ni toga nismo svjesni? Daj ljudi trgnite se. Jeste li više shvatili da politika nema veze sa životom, osim što nam ga je, da oprostite, totalno sj…... Nego, ža mi je što su nam digli šankove s plaže na Cvitački. To je bila jedna mala oaza u koju smo svi mi bižali liti kad su vrućine i kad po gradskim plažama nemaš di šugaman stavit. Taman smo se privikli na te šankove na koje smo svi bukali. Jer je te plaže trebalo ostavit netaknutima. A sad su te šankove skinili. E, da ih bar oće vratit. Pitate se sad kako to «sad može, sad ne može». Navodno, digli su ih jer će tamo neki novi hotelijeri radit marinu. A onda ne samo da nećemo imat di popit piće na koje su nas navikli, nego se nećemo moć ni kupat, a pitanje je hoćemo li smit i pristupit. Ali to je zakon novca. I to je normalno. Ali nije normalno da nas jeftino prodaju, da grad od toga nema ništa, da smo mogli sredit sve gradske probleme, izgradit dvoranu, infrastrukturu, podignit nivo usluge i sadržaja u gradu, da smo to pametnije i bolje prodavali. Jer se blagajna mogla dobro napunit. Ma sigurno je i ovaj put, ali ne ona gradska.
Počinjem ovaj grad gledat, kako mi je onaj stranac rekao, ko zatvor otvorenog tipa. Ako ostanem u njemu, ok. Moj je. Takav kakav je. Ako odem, ok. Sve novo je izazov. Najdraže mi je kad mi počnu «neće te tuđe sunce grijat ko naše». Ma mo'š mislit?! Bar znam da je tuđe i da me nitko moj neće zeznit. A ako se to desi, bit će to neki stranac od kojeg ništa i ne očekujem.


Post je objavljen 04.05.2007. u 17:44 sati.