Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/princessparanoia

Marketing

Pitao si me.

Ova pjesma o tebi koja si mi sve na svijetu
Ovaj pokušaj da kažem neizrecivo


E da!
Sjećam se kad si mi rekao da svaki put kad me vidiš pomisliš:"Wow,kako ima snage smijati se cijeli dan!"
Otkrit ću ti jednu tajnu.
Dignem glavu,ponosno.
Nasmiješim se od uha do uha,ne zato što mi je nešto smiješno,nego zato što sam sretna.
Razmišljam o totalno banalnim stvarima i ne zamaram se glupostima.
Živim taj trenutak,jer,jebemu,više ga nikada neću proživjeti.
Imam slušalice u ušima,i najdražu pjesmu na replayu.
Ne razmišljam o tome da ću i ja jednog dana umrijeti,jer dovraga,premlada sam.

Alles hat mal ein Ende
Weiss doch jeder von euch
Auf Wiedersehen!


E da!
Znaš u glavi imam neki film koji stalno vrtim.
Pitaš,kako imam snage smijati se cijeli dan?
Za smijanje ti ne treba neka snaga.
Potrebna su samo tri faktora.
Ljudi koji izazivaju onaj topli osjećaj u plućima,sjaj u očima,i lupanje srca.
Male stvari koje čine život ljepšim.
I uvjerenje da sve dobro završava-ukratko,beskrajni optimizam.

U našem smo kvartu svi luzeri u startu.


E da!
I kada si me pitao zašto izgovaram njegovo ime sa zvjezdicama u očima.
Ostala sam zatečena jer sam mislila da ti to nećeš primjetiti.
Ali,očito sam se prevarila.
Ti si primjećivao male stvari.
Ti si primjećivao kada sam bila sretna na onaj drugi način.
Ali nisi primjećivao da to nije bilo zbog toga što napokon mogu obrisati prašinu sa svojih retro naočala,što je napokon izašlo sunce koje me tako veseli...nego zbog toga što mi se on nasmiješio.
Primjećivao si kada bi mi glas zadrhtao dok bi ga pozdravljala,pitala ga kako je,što ima.
I zaboljelo te je.
Jer tebi sam govorila da me činiš sretnom,a zapravo me njegov osmijeh veselio,njegov tup,pankerski pogled iz njegovih zelenih očiju.
Boljelo te je to što ga spomenem tisuću i jedan put u razgovoru o tebi i meni.
Boljelo te je to što sam uvijek sa ushićenjem čitala poruke,sa velikim osmijehom javljala na mobitel kada je on zvao.
Boljelo te je jer se vidjelo da ga još uvijek volim.
A s tobom sam.

Moj pokvareni osmjeh dobro pogledaj,
Vidjet ćes đubre kao ja ne umire.


Pitao si me,smrtno ozbiljno,volim li ga još uvijek.
Ja sam sa savršenim osmijehom,odobravajućim pogledom i bez imalo podrhtavanja glasa odgovorila:"Ne,što ti je?"
Olakšanje u tvojim očima,glasu i osmijeh pokazali su mi kako savršeno lažem.
I bilo mi je lakše.
A s druge strane osjećala sam se odvratno.
Primio si me za ruku,šapnuo mi:"Volim te glupačo." i nasmijao si se.
U glavi sam furala film kako mi ideš na kurac,bila sam nervozna.
No opet smo naišli na njega,on se nasmiješio,pozdravio prvo mene pa tebe s dozom ljubomore u glasu.
A meni je bilo drago.
Tada sam shvatila...ma gotovo je.

Ne volim te nit sam te ikad volio, na tvoje omiljeno pitanje evo ti odgovor


točka

Post je objavljen 04.05.2007. u 17:19 sati.