Pregled posta

DOBRA VIJEST:

Evo vam jedan vrlo jednostavan ručak alla Wanda s kojim ćete briljirati pred prijateljima, a iz kojeg ćete apsolutno izvući meni za cijeli ciklus UN-ke.

ZA PREDJELO (koje je ujedno recept za UH DAN):

Pizza rustica, obična, na kojoj ćete posložiti kratko pržene tanke kriške melanzana, maslinovo ulje, češnjak, peršin, sol i papar. Za prste polizat...

ZA GLAVNO JELO (koje je ujedno recept za PROTEINSKI DAN) treba vam:
- nekoliko feta svježe (ili smrznute) tunjevine
- isjeckane crne masline, češnjak, malo slanine
- sol, papar, svježi nascjeckani peršin

ZA PRILOG 1(koji je ujedno recept koji i ne bi smjeo u UN-dijetni meni, budući se miješaju proteini i škrob!):
- kuhani slanutak (tvrđe kuhani, a može i onaj iz konzerve, dobro ocijeđen i opran)
- konzerva tunjevine (Rio Mare je apsolutni zakon, al poslužit će i druga)
- malo soli i papra, ulja i octa u "soft" verziji ili kesica majoneze u "hard" verziji

ZA PRILOG 2 (koji je ujedno još jedan recept za ŠKROBNI DAN):
-omiljeno jelo moje pokojne bake, lešo blitva sa mladim bobom. Bob pomnjivo očistite, ali samo od žilica i vrhova mladih mahuna, te ga skuhajte zajedno sa blitvom i začinite dobrim maslinovim uljem.

ZA PRILOG 3 (koje je ujedno recept za PROTEINSKI DAN):
- lešo tikvice isjeckajte na komadiće, dodajte nasjeckana jaja utvrdo i začinite sa malo češnjaka, soli i papra, ulja i octa, sve dobro izmiješajte i dobro ohladite

Teško je naći dobrog ulja, mi doma koristimo ono iz Marine ili bračko ili od prijatelja iz Stanića kraj Omiša. No nekad ti izvori i presuše, ili ne budem dovoljno bezobrazna za pitat svoj dio iz berbe maslina u kojoj sam sudjelovala. Jedna preporuka. Oprobana. Neusporedivo lošijeg okusa od onog marinskog, recimo, ali pristupačno cijenom naprama kvaliteti (51 kn litra) i zapravo sasvim pristojnog okusa: prozvođač SUNCOKRET iz Vodica, maslinovo ulje PELAJIĆ, DALMACIJA.

- salata po želji (moj izbor: kristal salata, rotkvice, malo koromača i radić)

Prvo napravite prilog: Iscijedite ulje iz konzerve tunjevine, zgnječite tunjevinu, izmiješajte je dobro sa uljem i octom, dodajte ocijeđeni slanutak, malo soli i papra (malo!), lagano promiješate sve skupa i stavite u hladnjak da se dobro ohladi. I tikvice i jaja ohladite.
Bob i blitva idu najbolje topli.

Svježu tunjevinu špikujte na par mjesta sa maslinama, krupnije sjeckanim češnjakom i malim kockicama slanine. Ispecite na (može i električnom) roštilju (daleko bolja varijanta onaj domaći) ili ispržite na miješanom ulju (varijanta B). Pospite na kraju svježe nasjeckanim peršinom.

Poslužite uz ovaj fantastični izbor jednostavnih, ali izuzetno ukusnih hladnih priloga i salatu. Sve možete spremiti u jedno pola sata-do sat cca. Osim ako niste baš totalna šteta u kuhinji... Onda će vam trebati malo dulje.

Idealna varijanta je i fina riblja juhica ispred ovog. Ali, vjerujte mi, nije uvjet. Prilozi su zasitan i njime se možete prošvercat. Još uz neki fini crni kruh... Ma za prste polizat!

Za desert... jagode. One koje su kod nas danima na repertoaru su one fine, najfinije, vrgoračke. Njima ni cukra ni šlaga ne treba. A možete ih koristiti na različite načine i u različite ... khm khm khm... svrhe. Probajte ih iz pupka vašeg partnera? Sa ili bez šlaga…
Ma kvragu i seks...
Već smo rekli da je on ponekad precijenjena stvar!
Uživajte u njima sebično sami!


LOŠA VIJEST:

Ako ste na UN dijeti, vi smijete samo jedno od ovoga, a prema vašem danu dijete. Dakle, ne od svega ponešto, ehehej!

PUREĆA PRSA s POVRĆEM

Potrebne namirnice:

- 1/2 kg purećih prsa u komadu
- 2 mrkve
- pola korijena manjeg celera
- 2 korijena peršna
- žlica maslinovog ulja
- sol po ukusu
1 celofanska vrećica za pečenje


Pureća prsa nasolite večer prije pripreme ( tako će sol bolje prodrijeti u meso ), oprano i očišćeno povrće narežite. Mrkvu, celer na kolutiće 1 cm debele, celer na kockice iste debljine.
Ranije nasoljeno meso premažite maslinovim uljem. Tako pripremljeno stavite u "vrećicu za pečenje" i položite u tepsiju. Oko mesa dodajte povrće, zatvorite vrećicu na kojoj ste iglom učinili nekoliko rupica, pecite dok meso ne porumeni.

Specifičnost ovog recepta je što će se meso peći u vlastitom soku i tako ostati ukusno sočno a pri tom ćete pripremiti i ukusan prilog.


KREM JUHA OD CVJETAČE I KRUMPIRA

Potrebne namirnice :

- 1/2 kg sviježe cvjetače (manja glavica)
- 4 veća krumpira
- vezica peršinova lista
- sol po želji


Krumpir narezan na kockice kuhajete 10 minuta, dodajte očišćenu cvjetaču i nastavite kuhati dok ne omekani. Ovako skuhane izmiksajte "štapnim mikserom", blenderom ili klasičnom pasirkom. Gustoj dobivenoj masi dodajte 2 dcl vode i preostali krumpir narezan na izrazito sitne kockice, posolite i prokuhajte dok netom dodani krumpir ne omekani. Kod serviranje "pokapajte" maslinovim uljem i pospite sitno nasjeckanim peršinovim listom.
Vaš obrok juha je obitelji " pojačajte " je žlicom bio activa ili tekućeg jogurta. Vrhnje izbjegavajte.


ZAPEČENE PALAČINKE

- smjesa za palačinke od glatkog brašna i vode
- 10 dkg šampinjona
- 2 dcl tekuće rajčice
- zamrznuti špinat
- 3 češnja češnjaka,
- bosiljak
- sol, tabasco po ukusu


Napravljenoj smjesi za palačinke dodajte 10 dkg tanko narezanih šampinjona (šaka), ispecite ih bez masnoće na teflon tavici. Špinat posolite, propirjajte s 2 češnja sitno narezanog češnjaka. Napunite palačinke pripremljenim špinatom, položite u tepsiju prelijte rajčicom koju ste začinili bosiljkom i par kapi tabasca. Zapecite na 200 C u pećnici 20- tak minuta.
Kod serviranja ukrasite svježim bosiljkom.


SLOŽENAC OD VOĆA

Potrebne namirnice:

- 20 dkg sušenog voća po želji ( najbolje onog narezanog na tanke ploškice npr. banana)
- 1/2 kg svježih jagoda

U tepsiju položite alu foliju, redajte prvo sušeno voće a zatim svježe očišćene na ploškice narezane jagode. Zvršni sloj neka vam budu svježe jagode posipane cimetom.
Zatvorite foliju i zapecite u pećnici dok sušeno voće ne omekani.

Dobar tek!

Angie

KOMADIĆI PILETINE SA SMOKVAMA



Sastojci za 6 osoba:

1 kg piletine bez kosti
60 g maslaca
Žlica ulja
1 mali štapić cimeta
280 ml bijelog vina
280 ml kokošjeg temeljca
Prstohvat šafrana
15 zrna korijandera
6 suhih smokvi, razrezanih na tri dijela
2 žličice meda
Sol i svježe mljeveni crni papar

Priprema:
U velikoj tavi za prženje ( može i wok) otopite maslac uz dodatak žlice ulja i ispržite narezanu piletinu. Neka lagano posmeđi, pa maknite tavu sa plamenika. Izvadite piletinu iz tave i držite ju na toplom. Stavite tavu nazad na plamenik, dodajte cimet, vino, temeljac, šafran, korijander, smokve, med, sol i papar. Dobro miješajte i kuhajte oko 5 minuta. Vratite piletinu nazad u tavu, pokrijte, i na laganoj vatri nastavite kuhati još dvadesetak minuta. Tada izvadite pilletinu i smokve van, izvadite cimet i bacite ga, a umak još kuhajte dok ne postane sirupast. Vratite smokve i piletinu nazad, ugrijte i servirajte sa rižom.


MAKEDONSKA ZAKUSKA OD GRAHA:


500 gr graha
1 žlica Vegete ( domaće, ako imate, ako ne...)
4-5 crvenih ljutih paprika
1-2 češnja češnjaka
Ocat po želji
80 g ulja
Sol, papar, metvica

Grah skuhajte u vodi u koju dodajte sol i Vegetu. Ljute paprike posebno prokuhajte u malo vode, pa ih zatim fino nasjeckajte. Skuhani grah ocijedite, izmješajte sa sjeckanim paprikama, dobro izgnječite, dodajte sjeckani češnjak, papar, izrezano lišće metvice, ulje i ocat po želji.
Sve dobro izmješajte i služite hladno.


LEDENINA TORTA:


Sastojci:
1 podložak za voćnu tortu
˝ kg svježeg kravljeg sira
2 dl mlijeka
20 dkg bijele čokolade
2,5 dl slatkog vrhnja
1 paketić želatine
˝ kg voća (kompot ili svježe)
1 dl svježeg soka od naranče

Posebno izmiksajte sir, a posebno slatko vrhnje, pa umiješajte zajedno.
Otopite u mlijeku bijelu čokoladu. Kada se malo pohladi, dodajte želatinu, te sve zajedno umiješajte u smjesu sira i slatkog vrhnja.
Podložak za voćnu tortu stavite u kalup za tortu, lagano ga natopite sa sokom od naranče (može i kombinacija soka od limuna i od naranče), poslažite voće na koru, te zalijte sa smjesom šlaga, sira i čokolade.
Ostavite na hladnom (hladnjak!) barem 2 sata.
Izvadite van i pažljivo odvojite kalup. Tortu po volji i mašti ukrasite.


DUO GREJPA I DIVLJIH JAGODA



Sastojci za 6 osoba:
5 grejpova
280 ml muškatnog vina
60 g šećera (2 žličice)
400 gr divljih jagoda (kao zamjena, ali nedostojna, mogu poslužiti i obične jagode)

Ogulite 4 grejpa, skinite i svu bijelu kožicui razdvojite ih na četvrtine. Preostali grejp istisnite radi soka.
Stavite muškatno vino i žličicu šećera u tavu, te neka se smanji za polovinu. Dodajte četvrtine grejpa i prokuhajte ga oko 2 minute, pa ga sa šuplljom žlicom izvadite van. Umiješajte sok od zadnjeg grejpa.
Zgnječite divlje jagode sa preostalim šećerom, razmažite tu pastu po tanjuru za serviranje, polegnite četvrtine grejpa na pastu, a umak servirajte posebno.

Pozdrav od Ledene

Americki specijaliteti:

Bostonska mesna struca (proteinski dan)



Potrebno:
- 1 kg mljevene govedine
- 2 dl umaka od rajcica
- 1 1/2 zlica umaka za pecenje
- 1 zlica secera
- 1/3 case brasna
- 3/4 zlicice soli
- 1/2 zlicice cesnjaka u prahu
- 1/4 zlicice papra

Priprema:
U manjoj zdjelici pomijesajte zajedno sve sastoje osim mesa. Od dobivenog umaka ostavite 1/4 sa strane, a ostalo dodajte u mljeveno meso i rukama dobro sve izmjesajte, oblikovajuci na kraju mesnu strucu. U namascenu vatrostalnu polozite mesnu strucu i poklopite folijom. Pecite u zagrijanoj pecnici na 200C oko 30 minuta. Zatim maknite foliju i ocijedite svu masnocu koja se skupila u vatrostalnoj tijekom pecenja. Nakon toga prelijte onu 1/4 umaka sto ste odvojili na pocetku, preko mesne struce i nastavite peci otkriveno jos pola sata. Posluzite toplo uz spinat kao prilog.


Dijon gljive s krumpirima (skrobni dan)



Potrebno:
- 1 manji luk
- 1 manja zelena paprika
- 1 manja mrkva
- 500 g gljiva (sampinjoni najbolje)
- 1 zlica biljnog ulja
- 1 zlica sojinog umaka
- 1 zlica dijon senfa
- papar
- 8 polovica pecenih krumpira

Priprema:
Luk, papriku i mrkvu operite i narezite na sitnije komadice, pa prodinstajte na zlici biljnog ulja dok skroz ne omeksaju. Zatim dodajte na listice narezane gljive pa pirjajte dok voda ne ispari. Na kraju umijesajte 1 zlicu sojinog umaka, 1 zlicu dijon senfa i malo papra. Pustite da jos malo prokrcka dok se sastojci dobro ne prozmu, konstantno mjesajuci. Prelijte toplo preko pecenih toplih polovica krumpira.


Kolac od mrkve ( UH dan)



Potrebno:
- 2 case brasna
- 2 case secera
- 1 1/2 casa biljnog ulja
- 4 jaja
- 2 zlicice cimeta
- 2 zlicice praska za pecivo
- 1 zlicica soli
- 200g kremastog sira
- 1/2 case margarina
- 2 zlice extrakta vanilije
- 4 case secera u prahu
- 4 case ribane mrkve

Priprema:
Zajedno izmjesajte secer, brasno, ulje, jaja, cimet, prasak za pecivo i sol. U to dodajte ribanu mrkvu. Zatim sve zajedno prelijte u lim za pecenje kolaca koji ste malo premazali margarinom. Pecite u zagrijanoj pecnici na 180C oko 35 minuta. Cackalicom probajte da li je peceno. Kad je ona cista kolac je pecen. Ohladite kolac. U medjuvremenu, zajedno izmiksajte kremasti sir, margarin i extrakt vanilije. Polako dodajte secer u prahu i izmiksajte do kraja. Dobiveno kremu pazljivo prelijte preko ohladjenog kolaca od mrkve. Jos malo ohladite u frizideru i posluzite.


Salata od spinata i jagoda (vocno - vitaminski dan)



Potrebno:
- 250 g spinata
- 250 g jagoda
- 2 zlicice sezamovih sjemenki
- 1/2 case biljnog ulja
- 1/2 case secera
- 1/4 case bijelog octa
- 1 1/2 zlicica naribanog luka
- 1/4 zlicice Worchester umaka
- 1/4 zlicice mljevene paprike

Priprema:
Listove spinata dobro operite i prosusite u papirnatim rucnicima. Isjecite ga na manje dijelove, npr. na pola ako su listici srednji, ako su maleni onda ne morate. Pomijesajte zajesno spinat, jagode i sezamove sjemenke. U drugoj manjoj posudi napravite dressing od ulja, secera, octa, luka, Worchester umaka i paprike. Dobro izmjesajte i dobieni dressing prelijte preko salate i jos jednom sve zajedno dobro promijesajte. Servirajte odmah.

Hello from Chicago, Lorraine

KAKO SAM POJELA SAMU SEBE

Imam tu čast da kao gost na blogu Karakter Kluba napišem post koji se tiče mog iskustva vezanog za rješavanje poremećaja ishrane i zahvaljujem uredništvu KK što su mi to omogućili.

Nadam se da ću u tekstu koji slijedi, doprinijeti barem malo u pomoći i podršci svakoj onoj čitateljki i čitatelju koji pokušava skinuti višak kilograma.
Moj problem vezan za poremećaj ishrane je prije par godina bio toliki da sam bila ubjeđenja da ga za svog životnog vijeka nikad neću uspjeti riješiti, barem ne sa ijednom poznatom dijetom sa kojom sam u nedogled mučila i iscrpljivala organizam.

Kilogrami koje bi ad-hoc skinula jednako brzo su se vraćali, bio je to začarani krug iz kojeg nisam vidjela izlaza i to me je kao veselu, vedru i osobu punu optimizma, počelo lagano vući u depersiju.
Bila sam na ivici, slomljena brojnim beuzuspješnim pokušajima da si pomognem, skinem višak kilograma koji su me pritiskali, otežavali kretanje i disanje, dovodeći me u par navrata do neprijatnih vrtoglavica izazvanih poremećajem krvnog pritiska.
Od zdrave i sportski aktivne osobe, postala sam slaba, narušenog zdravlja, duboko nezadovoljna iznutra i na ivici depresije.
To nisam bila više ja.
Svaki pogled u ogledao me je ubijao u pojam naročito kad sam se trebala obući, jer više nisam uspjevala ni da sa svom svojom dizajnerskom vještinom skrojim odjeću koja bi mi koliko-toliko dobro stajala.
Provela sam nekoliko pakleno vrućih ljeta pokrivajući ruke, ramena i bokove tunikama, ne izlazeći iz hlača, zavideći svima koji su mogli da hodaju u majicama na bretelice, bermudama i kratkim haljinicama uživajući u svojim preplanulim tijelima.

I ko god me je pitao kako mi se to moglo desiti i kako sam se mogla tako udebljati, moj odgovor je bio da ne znam.
I zaista dugo nisam znala stvarni uzrok svog problema.

Kao i većina ljudi koji imaju problem sa težinom, prva pomisao je svakog ko bi pogledao u mene bila ta da sam se udebljala zato što sam puno jela.
Naravno, to je najlogičniji odgovor, ali ne mora biti tačan.

Zakoni fizike su jasni, krajnje precizni, egzaktni i kažu:»Ako se u tijelo unosi više kalorija nego što tijelo potroši u toku jednog dana doći će do skupljanja masnih naslaga, odnosno do debljanja.»
Vrijeme unošenja tih kalorija uopšte nije bitno, jer kalorije nemaju vremenski limit, što znači da uopšte nije važno kako ste rasporedili taj unos (mada je sa zdravstvene strane to jako bitno), ako je njegova razlika u odnosu na potrošenu energiju pozitivna.

Najvažnije pitanje koje se ovdje javlja jeste: «Kako ćemo znati koliko zaista trošimo kalorija?»
Ljudski organizam nije motor s unutrašnjim sagorijevanjem pa da možemo precizno izračunati koliko nam je litara goriva potrebno po satu da bi odradili neki posao.
Postoje određene skale u kojima se otprilike daju neki okviri koliko bi kalorija trebala da unese odrasla osoba dnevno i to se rangira u nekoliko kategorija, najčešće na osobe koje ne rade teški fizički rad i nisu aktivni sportisti i one kojoj pripada većina nas, a to je da preko 2/3 dana provodimo u sjedećem i ležećem položaju, odnosno u stanju smanjene fizičke aktivnosti.

Ako posmatramo te tabele i ako se navodimo tim uputama, ispada da bi žena u dobi od 30-40 godina trebala unositi između 1500-2500 kilokalorija dnevno, zavisno od toga čim se bavi, da li je sportski aktivna ili ne i koliko se kreće u toku dana.

Ja sam se dugo zanosila tim podacima, vagajući svaku kaloriju i računajući konstatno energetsku vrijednost svakog obroka u strahu da ne prekoračim taj neki zadati okvir moje energetske potrošnje.

No, to se pokazalao potpuno pogrešno i pored svih tabela, računanja i mučenja same sebe da ne pojedem više nego štoje dozvoljeno, moja se tjelesna masa povećala umjesto da je stajala u mjestu.

Nakon toga sam po istom pogrešnom principu kretala na dijete u kojima sam opet matematički oduzimala 500-600, pa čak i 1000 kilokalorija unosa na dan ne bi li tako oslabila.
Rezlutatai su bili kratkog daha, gubila bih par kilograma za kraće vrijeme, a onda kad bi napravila malu pauzu i vratila se «normalnom» dnevnom usnosu kalorija, težina bi se momentalno vraćala nazad.

Hiljadu puta sam se upitala kako je to moguće jer ja zaista nisam od onih ljudi koji jedu hranu koja ultimativno goji.
Moj način ishrane je veoma zdrav i sa nutricionističke tačke gledišta je za svaku pohvalu.
Već 18 godina ja:
a) ne jedem životinjsko meso
b) ne jedem suhomesnate proizvode
c) ne jedem bijeli kruh već jako malo crnog kruha dnevno, nekad ni toliko
d) ne jedem brzu hranu
e) ne jedem štapiće, grisine, čokoladice, bombone i slatkiše jer ih ne volim
f) ne jedem hranu pečenu u dubokoj masnoći
g) ne pijem gazirana i žestoka pića

Ono što jedem je sljedeće:
a) jaja i mliječne proizvode
b) ribu i plodove mora
c) voće i povrće u ogromnim količinama
d) integralnu rižu i žitarice
e) par kolača ili par komada torti godišnje (samo kad je neka proslava)
f) pijem crno vino
g) soju spremljenu na sve moguće načine.

Dakle, ja se veoma zdravo hranim i jedem hranu koja je niske energetske ali visoke nutricionističke vrijednosti.
Svako ko započne priču o zdravoj ishrani pokazaće putokaz koji je u smjeru mog jelovnika.
Neko bi preporučio da se ipak ubaci malo životinjskog mesa, neki stručnjaci ne podržavaju vegetarijanstvo kao takvo, a neki bi baš ocjenili moj način ishrane s visokom ocjenom i preporučili ga kao dobitnu kombinaciju koja vam može regulistai metabolizam i sa kojom vem se ne može desiti poremećaj ishrane, a kamo li dobitak od skoro 40 kilograma viška.

No, to ipak nije dobitna kombinacija iako tako izgleda.
Ja sam i pored takve ishrane dobila stravičan poremećaj metabolizma i to je deset puta više frustriralo nego spoznaja da sam jela rizičnu i masnu hranu koja bi me dovela do debljanja.
Bilo bi mi lakše da sam jela slaninu, majoneze, kremaste kolače i bijeli kruh i da sam dobila 40 kilograma viška, nego spoznaja da sam jela to što sam jela i da sam se toliko ugojila.

Pitanje svih pitanja glasi:»Zašto sam se i kako ugojila kada praktikujem dijetalan i zrav način ishrane?»

Odgovor sam našla tek nakon nekoliko godina traganja za uzrocima svoga stanja i on nema veze sa hranom.
Ima samo djelimično, ali suština poremećaja mog metabolizma je ležala u sasvim drugom uzroku kojeg svi jako dobro poznajemo i kojeg smo svi osjetili na svojoj koži, a on se zove kratko i jasno-stres.

Po mom mišljenju, stres je najveći uzrok svih naših zdravstvenih problema, bolesti ovisnosti i poremećaja metabolizma.
On je glavni krivac kod poremećaja ishrane bilo da se radi o debljini ili anoreksiji.

Stres je najveća pošast savremenog čovjeka i nema cjelovitog izlječenja nijedne bolesti ako se stres ne eliminiše i ne sasječe u korijenu.
Bolest možemo zaliječiti, kilograme možemo represivnim dijetama izgubiti, narkomani se mogu skinuti s droga ili alkoholičari s alkohola određenim tretmanima odvikavanja, ali bolest će se ponovo vratiti, a ovisnici će učiniti recidiv, kada se ponovo suočimo sa stresom koji nas je i doveo u takvo stanje.

Stres je srž svakog zdravstveno-mentalnog problema čovjeka.
Nisam psiholog i ne mogu pisati naučnu studiju o stresu kao takvom, no smatram da to i ne treba.
Koristiću zdravu logiku i objasniću vam kako sam ga ja eliminisala.

Stres je mene napao sa svih strana.
Prvo sam ga imala u konstantnom intenzitetu kroz školovanje i vjerujem da nema toga ko nije prošao kroz sistem obrazovanja, a da nije bio svakodnevno napet i razapet između učenja i polaganja ispita.
Naš sistem školovanja nudi obilje frustracija i stresa, samo ne nudi radost usvajanja novog znanja.
Napetost koja je ponesena iz školskih i studentskih klupa prenesena je u rat koji je ekstremno stanje stresa.
Stres koji izaziva rat je toliki da on trajno oštećuje organizam i svako onaj ko je okusio rat na svojoj koži mora nositi posljedice razaranja koje mu je takvo stresno stanje najjačeg intenziteta donijelo u trajanju od nekoliko godina.
Čak i da ste bili djeca u tom periodu, roditelji su svoj stres prenosili na vas.
Niko nije bio pošteđen toga.

Nakon rata, hronični život pod stresom je nastavljen u novonastalim okolnostima u kojima su se našli ex-yu prostori tj. u tranziciji i kada su zavladali posve novi zakoni koji nam dotada nisu bili poznati.
Prelazak iz socializma u «ljudožderski» kapitalizam je dodatni stres u kojem vaše radno mjesto nije više tako sigurno kao nekada, a mjesečna plata ni približno dovoljna tržišnoj ekonomiji u kojoj postoji manjina bogatih i ogromna većina onih koji jedva krpe kraj s krajem.

Ako u toj cjelokupnoj stresnoj situaciji u kojoj ste se našli protiv svoje volje, jer ni rat ni tranziciju niste mogli kontrolisati, dodate još emotivni stres, stres uslijed gubitka neke voljene ili drage osobe, sres u samoj familiji kao produkt problema između vas i vašeg partnera ili djece, stres prouzrokovan kreditnom zaduženošću, nekim neuspjelim poslom ako ste poduzetnik ili stambenim problemom ako ste podstanar, vi ste sebe opteretili tolikom količinom stresa da ste svoj organizam potpuno blokirali.

Hronična napetost živaca i pojačani adrenalin, unutrašnja nekanalisana ljutnja na nepravdu koja vam se dogodila mora dovesti do jednog od tri cilja, a to su:
1. poremećaj metabilizma
2. akutnu ili hroničnu bolest
3. bolest ovisnosti.

Ako toga niste svjesni onda vam nikakvi ljekovi ili dijete ne mogu pomoći da se izlječite.

Ono što je najvažnije u ovoj priči jeste da se ne smatrate krivcima za svoje stanje.
Zapamtite-NISTE KRIVI.
Svaki čovjek u životu napravi poneku glupost i možda je za neke stvari zaista kriv, ali za golem sters kojim ste bili izloženi ne možete u cjelosti preuzeti krivicu i ne pokušavajte.
Niste vi krivi što nam je sistem školstva rigidan, niste vi krivi što je buknuo rat, niste vi krivi za tajkunsku privatizaciju, niste vi krivi što nas mediji bombarduju politikom i nameću sisteme niže vrijednosti, niste vi krivi zbog devastacije kulture i poplave turbo-folka, niste vi krivi što se svako treće dijete drogira...ne, vi niste za to krivi.

Sagledajte svoju situaciju kao neko koga je bog poslao na ove prostore s određenim razlogom i s ciljem.
Budite na trenutak s tom božijom primisli i zapitajte se zašto je on to baš tako htio?
Koliko smo zapravo iskušenja prošli, na koliko smo se muka stavili i ojačali kroz sve ove prethodne godine?
Bog je htio da nas nauči biti jakima i to je naša misija.

Pa ako je već tako, onda vjerujem da smo dovoljno jaki da možemo uzeti metlu u ruke i otjerati stres iz svojih života naglavačke.
Što dalje ga morate odbaciti od sebe, otkinite mu glavu i udove, iskomadajte ga da se više nikad ne sastavi u monstruozno čudovište i da vam se nikad više ne prikrade s namjerom da vas pojede gušeći vas u spostvenom salu i grohotom se smijući.

Stres je neman, vrag s dva roga i trozupcem, on je najveći protivnik boga. On je zlo.
Očistite se od zla i krenite svoju misiju riječima: »Neću da me niko i ništa nervira.»

Ja sam tako počela.
Živjela sam 35 godina pod stresom, počev od roditelja kojima se nikad nije moglo dovoljno ugoditi, stresnog školovanja, ratnih godina i na kraju više nego stresnog života privatnog poduzetnika.
Htjela sam se ostvariti, dokazati i pokazati da mogu, htjela sam biti dobra i najbolja u svemu što radim, htjela sam uvijek biti prva, nikad druga, htjela sam biti superwomen.

I na kraju sam to i postigla. Bila sam superwomen koja može da obavi na desetine dnevnih obaveza bez da igdje zakasni, da sve što uradi uradi kako treba, da ima vremena i sluha za svakoga, da se na svaki telefonski poziv javi s osmijehom , da odgovori na svaki sms, da uvijek bude dotjerana i moderna, da bude načitana i u toku svih dešavanja, da svaku noć izlazi i ništa ne propušta od života.
Igrala sam svoju životnu igru za druge, ali ne i za sebe.

Sve sam imala sem unutrašnjeg mira.
I to me je umalo koštalo glave.
Moj organizam nije mogao da me prati.
On je bio napet kao struna, sluđen od mog neredovnog životnog ritma, kao neki uređaj kojem se pokvari programator pa počne obavljati operacije bez reda.
Dobijala sam signale da sam gladna i da trebam jesti ne zato što je signal gladi bio posljedica stvarne gladi, već zato što je u mom mozgu došlo do prespajanja žica i taj signal je moj organizam davao meni poput pokvarenog alarma.
On nije imao veze s praznim želucem.
Jela sam hranu koju jedem, pazeći stalno na kalorijsku vrijednost, ali svejedno došlo je do poremećaja metabolizma i do gojenja.
Strašnih 40 kilograma gore u veoma kratkom vremenskom roku.

I onda, u jednom trenutku koji bi opisala kao najstresniji dan u svom životu gdje se sve skupilo u jednu tačku i emotivni i poslovni stres najjačeg intenziteta meni poznat dotada, prepuklo mi je pred očima.
Izgleda da je moralo tako.

Shvatila sam kristalno jasno da moram vratiti svoje tijelo u mir, da se moram smiriti i iz pete brzine vratiti se u drugu.
Shvatila sam da ako mislim normalno živjeti niko i ništa ne smije više da me živcira.
Svako i sve što me živcira je moj neprijatelj, a svako i sve što me ne živcira je moj prijatelj.

I onda sam uzela metlu i krenula da čistim svoj život.
Beskompromisna je bila ta čistka.
Uzela bih ime po ime i krenula redom.
U analizu bih uzela sve što se desilo prije i što se u tom trenutku dešavalo.
Svi oni koji su mi pili krv, ponašali se kao paraziti, koji nisu prema meni pokazali poštovanje koje zaspužujem, koji su me namjerno povrijedili, pokušali iskoristiti ili iskoristili su bili izbrisani iz mojih e-mail adresara, mobilnog telefona i iz moje glave.

Nikome od tih ljudi se otada više nijednom nisam javila, a neke čak više ni ne pozdravljam.
Oni su trajno eliminisani iz mog života za sva vremena.

Dalje, svako ko me je opterećivao svojim pričama, svako ko mi je crpio energiju i isisavao je kao vampir, svako ko je bio sklon tračevima i vođenju tuđe brige, pa taman mi bio rod-rođeni je bio jednako učinkovito eliminisan.

Dalje, svaki posao ili moja privatna ambicija koja je kao posljedicu imala remećenje mog privatnog života, reda i sna je bio otkazan ili prepušten nekom drugom, bez obzira koliki je profit nosio sa sobom.

Svaka privatna emotivna veza u kojoj sam trebala podnijeti najveću žrtvu održavanja iste, dok je muški partner zadržavao sav svoj postojeći komotitet je takođe dobila odjavnu špicu.

Od svog tog konglomerata ljudi koji su me okruživali, nakon velikog spremanja preživilo je dvoje prijatelja, par ljudi iz familije i jedan posao kojeg neizmjerno volim.
Sve ostalo je pobrisano.

Na moju ogromnu radost, stres je tim činom bio konačno eliminisan.
Od tog dana do danas se nisam iznervirala nijednom.
Spavam kao beba, podočnjaci su se povukli, koža napunila vodom i zablistala, pogled mi se razbistrio, a kilogrami spali sa mene.

Bilo je lako.
Kad sam otjerala buku koju su mi pravili drugi ljudi u mom životu, počela sam konačno da osluškujem i slušam svoj organizam šta mi poručuje svaki dan.
Kako sam ga vratila u mirno nestresno stanje, mogao je nakon dugog niza godina da mi daje normalne signale.
Kad mi je želudac bio zaista prazan, organizam mi je davao signal da sam gladna.
Kako nisam više žurila nigdje i jela s nogu, jela sam polako i to pola od odnoga što bi inače jela.

Organizam mi se zahvalio tako što mi više nije davao osjećaje vučije gladi niti gladi uopšte.
Ko da se i sam trudio da mi «ublaži muke» i da me što bezbolnije vrati u normalu s težinom.
Prvi put sam osjetila da mi je moj vlastiti organizam saveznik, a ne neprijatelj i da moje tijelo komunicira sa mnom.
Naučila sam njegov jezik i dobijalo je sve ono što je tražilo.
Vratio mi je uslugu tako što mi se koža nije rastegla, nisam dobila strije i nigdje nije ostala da visi nakon povlačenja težine.

Dao mi je izgled koji mi pripada, dao mi je vedrinu i sjajan osjećaj ispunjenosti.
Ja sam konačno našla sebe i jako sam sretna zbog toga.

Debljinu smatram samo pomoćnim sredstvom da se do tog rješenja dođe.
Zato sve vi koji «muku mučite sa kilogramima» zapravo možete biti blaženi jer vam bog daje signal da je došlo vrijeme da se presipita vaša unutrašnjost i uzrok vašeg stanja.
Ako to otkrijete i ako uzrok svega toga sasječete u korijenu, kilogrami koji će spasti imaće daleko veću težinu od one koju vaga pokaže.
Bićete zaista druge osobe koje žive drugim životom i drugačije izgledaju.

Bićete konačno vi u tijelu koje vam pripada.
Zaslužite ga.

Od srca primite veliki pozdrav od Regine koja će ovo ljeto konačno dočekati u bermudicama, majicama na bretele i krakim haljinicama i ne zaboravite:
«Niko ne smije da vas nervira.»

Kissssssssssssssss