Marketing
..............
"ako se ne naučite smijati problemima, kad ostarite nečete se imati čemu smijati"kako mi se dopalo..........čovječe, ja se "smijem" do suza, tako da ću s godinama biti sve "sretnija", mislim na probleme...Zanm da su ista kao i kod drugih, ali svatko živi za sebe i njegovi problemi su mu uvijek veći......
Vjerujem da su 40-te godine, eto ja za koji dan i 41., pa do 50-tih, to su godine kada sve kulminira. Do tih godina se iscrpiš u karijeri, sređivanju stambenog pitanja, a djeca su u toj "preslatkoj" pubertetskoj dobi, brakovi su tak-tak, što je isto normalno obzirom da smo živčani, pa i komunikacija često zašteka. Razlike u razmišljanjima muževa i žena su najčešće različita: muški rade da bi žene trošile, a one samo hrane svoju obitelj i na prokleti špeceraj odlazi čitavo bogatstvo, dijete se ne oblači više za male pare. Moram priznati da sebi nisam kupila toliko skupih cipela koliko platiš dobre tenisice.............
..........moja je veća tada vjerojatno maštala o što većem broju starki.....hm.....što se toga tiče nisam niti ja ništa bolja, oduvijek sam patila na tenisice, pogotovo starke, samo ih u moje doba nije bilo za kupiti.....osim u trstu, a tamo baš nisam išla obzirom da mi starci nisu bili bogati, pa sam se zadovoljavala sa bijelim startasicama borovo......bijele tenisice, to mi je slaba točka..........da, inače ako niste znali, i mi starci "rastemo" pa si mi moramo nekaj kupiti....mada, barem ja, još uvijek sentimentalno čuvam svoje traperice koje s vremena na vrijeme pogledam i divim se liniji koja i nije bila tako davno. Obzirom na "negativno ione" koji su u zraku, teško je zapaliti vatricu za krevetić, pa smo si sve fiše familija, a kako kaže moja jase, najgore je kada dođeš u fazu "dvije prijateljice".....ma ima svjetilih trenutaka, u tim godinama postaješ svjestan koliko su ti važni prijatelji, koliko ti trebaju, s kojima se opuštaš i puniš baterije pozitivom......shvatiš da je dijete super, kada vidiš oko sebe.....da imaš slatki stančić ili kučicu i ponosiš se sobom........mislim da je najgore onima koji neznaju stati i uživati koji trenutak u onome što su stvorili, koji to ne vide......e, ti su nahebali definitivno..........
a valjda, kada dođu 50-te, sve se stišava, dolaze druge brige, ali sve je nekako lakše, bliži ti se penzija i svjestan si da ti je svaki dan dragocijen, da moraš još živjeti kako bi uživao, vodio unučiće u ZOO.....da, možda je nešto lakše, ali trebamo se u svokoj godini svog života, svakog dana sjetiti koliko je važan, svaka sekunda koja prođe, neče se više vratiti......zato ju nebi smijeli uzaludno potrošiti........obzirom da sam u stalnoj težnji da jednog dana budem mršava, a to ću biti, pa bilo to i u 70-tim.....tada ću mužeku svako veče plesati u piđami......hihihihihihi...
da vam iskreno kažem, danas sam krenula na posao i imala sam osječaj da će to biti jedan od onih dana kojega bi bilo najbolje prespavati......prvo sam zaspala, tada mi je dragi rekao, nakon čekanja 30 min, da ipak idem sama, žurim na bus, kada vidim da me prati moj pas, nije reagirala na riječi, pa sam se morala vraćati i odvesti ju u dvorište.....otišla na bus, gužva, nema tramvaja....što napraviti u čekanju? otići u pekaru i kupiti si doručak.......mmmmmmmm.......4 lisnata, 2 krafne (jednu se spremam sada pojesti)........to sam već u tramvaju maznula..........hodam od tramvajske, suze mi naviru, zbog čega da vam iskreno kažem, niti sama neznam, ima više toga, eh, hajmo se utješiti pa odem u dućan i kupim si bueno kojeg sam odmah popapala, 2 čokoladice, napolitanke i jaffu.....nisam bila sigurna što će mi se više jesti, pa sam si uzela svega po malo......nebo tmurno, sivo, kišica samo što nije opala, pritisak, smrdi kanalizacija......tada mi počne blinkati mail.....otvorim......moj anđeo......to vam je stvarno moj anđeo....
..on uvijek zna kada me treba pitati kako sam.....a ja mu opširno odgovorim......ali nije da mi je lakše što sam se izjadala, već sam osjećaj da je tu.........o tome vam ja, dragi moji govorim.........svi imamo svog anđela, svi smo sretni, ali se zbog nekakvih glupih rješivih problema, sami sebi zagorčavamo život...........ja osobno vjerujem u Boga i znam da mi je na zemlju poslao tih anđeleka.......možda zato što sam dobra??!!!!.....hihihihihi.......hm, oprostite, volim katkad biti "skromna"........... hvala i ovim putem svom anđelu što me se sjetio, znam da će jednom doći i pročitati ovo..........od tog trenutka, časna riječ, kada sam postala svjesna da ipak nije sve tako crno, kako nisam sama, kada sam si rekla da će sve biti ok, nazove me dijete i kaže mi tako krasne stvari da sam se skoro rasplakala, ipak sam na poslu, ne......prođu kroz firmu neki ljudi koji odišu pozitivom i nasmijem se od srca.........vidite, kada skinete tamne naočale, ili vam ih netko pomogne skinuti, vidite svijetlo............da...................
znam, znam, danas je petak i trebala bi biti tradicionalno vesela.......pa i jesam.....kako je lijepo imati ovako kratki tjedan, radiš, pa praznik, pa opet malo radiš pa vikend..
....kako bi se na to lako navikla......joj.........
želim svima vama koji svratite da potražite svog anđela, da skinete naočale, da zagrlite i kažete da volite osobama koje su vam drage, da učinite nešto lijepo za sebe, da dignete ruke u zrak, širom ih rastvorite prema svemiru i kažete da ste spremni primiti sve dobro......recite to glasno, iskreno.........(samo pazite da ne stojite ispod nekog balkona, ili točno u podne ispod gričkog topa, moglo bi vam doletiti nešto tvrdo.......ako neznate o čemu pričam, eto nije smiješno, ali kako se nebi nasmijala kada sam vidjela članak kako je neku bakicu uslijed ekspolozije u podne doletio komadić kartona od municije u glavu....sirota je mislila da je ponovno doživjela moždani, kojeg je imala prije nekoliko tjedana, te joj je trebalo par sati da se smiri).......kužite.......a ja sam trenutno samo leptirica, jednog dana ću dobiti i krila anđela, za sada ne mogu baš letjeti, pa samo uživam u pogledu na vas......hihihihihi..........
....stavila sam manji format slike, jer ipak bi svi trebali večeras i zaspati..........hihihihihi.............
a sada i malo humora......
Post je objavljen 04.05.2007. u 12:47 sati.