Tog dana želja je bila jača i posebnija nego ikada prije, valjda zato jer je bila nesvjesna da uopće nešto želi.....prepustila je duši da odluta , da uživa u samom postojanju, u svojoj skučenosti i širini, da se grleno smije i zapjeva.....
Stvorio se prostor u vremenu za djelovanje anđela....stvorio se tunel da prolazak svijetla, i duša bješe okupana nekom svetosti, mirom i spokojem, nesvjesna blagoslova koje u tom trenu dobi...
Spustile se ruke Njegove na umornu i upornu molitvi i ostvarile je zahvalnošću i razumijevanjem.....
I tješeći prošaputa On:ne boj se valova po putu, i oni su bonaca samo malo nemirnija, i pod njima ...uvijek je ipak... samo mir.....
Post je objavljen 04.05.2007. u 10:34 sati.