Na momačkoj večeri prije Brbulekova vjenčanja donio mi je poklon. Poklon je bio u drvenoj vojnoj kutiji za municiju obojanu SMB-bojom i vrlo je muški izgledao. Prenijeli smo ga iz gepeka njegovog auta u moj. Unutra je bilo oko sto i pedeset CD-eva ispunjenih pornografskim fotografijama, te nekoliko upećenih DVD-eva.
- Ne mogu to više držati u stanu, mlada mi se sutra useljava, a ti bi to mogao cijeniti… - rekao mi je. - Molim te, spremi negdje i dobro čuvaj! U onom kaosu kod tebe i u radnoj sobi neće se ni primijetiti…
Zajebo me s poklonom. Otprilike šest dana nisam izlazio iz kuće dok nisam sve pregledao, naravno, nabrzinu i ovlaš, jer je bilo toliko slika da to živ čovjek ne bi mogao pažljivo razmotriti. Nekoliko puta dnevno izletao sam iz sobe i jurio ženu po stanu. Kaže žena da se od medenog mjeseca nismo toliko tucali kao kada sam dobio Brbulekov poklon.
Brbulek je sakupljanje pornografskog materijala digao na tehnološki visoku razinu. Imao je neki crowler-program koji je obilazio pornografske sajtove i news-grupe i automatski skidao sve na što je nailazio, a Brbulek ga je ostavljao da radi i kada je izlazio iz kuće i preko noći. Sakupio je nepojmljivu količinu toga. Pravo blago!
Sakupljeni materijal brižno je i uredno razvrstao. Na svakom CD-u nalaze se direktoriji/folderi: komadi, fafovi, orgije, prcovi, lizovi, sadomazo, zivotinje i tako dalje. Unutar tih direktorija postoje drugi poddirektoriji. Na primjer, u "komadi" su "obucene", "bikini", "plavuse", "azijatke", "crnice", "djevice", "gadure", "nogegore", "latex", "sisonje", "detalji" i slično. "Nogegore" su samo fotografije komada koji leže na leđima s nogama ispruženim uvis i razmaknutim kao slovo V. U "fafovi" su poddirektoriji "bukake", "69", "fafoklec", "spricovi" (na nekim CD-ovima imenovani i kao "gutanje"), "bigcock"… "Fafoklec" sadrži isključivo fotografije komada koji kleče ispred frajera dok ih oralno opslužuju, a taj je opet podijeljen na "plavuse", "crnke", "obucene", "azijatke", "crnice", "debele", "glumice", "robinje", "uautima", "namoru" i da ne nabrajam dalje. Na svakom CD-u ima oko šest do sedam tisuća fotografija, a na DVD-evima ne znam koliko, ali sigurno nekoliko puta više. Sve u svemu, nepregledna gomila. Imenovanje direktorija ukazuje da je zbirka utemeljena još u vrijeme dok smo radili na DOS-u ili prije Windowsa 95, jer su svi nazivi do osam slova, bez razmaka, i nemaju u sebi slova sa čvrknjicama.
Kao i u svakom braku, Brbulek se otprilike svaka dva-tri mjeseca grdo posvađa sa ženom, ona ode majci, on ode iz kuće s koferom, dođu na rub razvoda i slično. U takvim prilikama dođe mi u posjetu. Pustim ga u svoju radnu sobu za kompjuter, izađem i zatvorim vrata i ostavim ga na miru pola sata do dva-tri sata, dokle sam ne izađe van.
Brbulek se zadubi u svoju kolekciju, druži se sa svojim starim neumornim ljubavnicama koje besramno rade sve i svašta, koje ne gnjave pitanjima zašto nisu plaćeni računi ili kada će napokon biti posaugana dnevna soba kao što je davno obećano, koje ne boli glava, nemaju PMS, ne spava im se, ne dure se još od prekjučer, jeftine su za održavanje, nezahtjevne, ne traže od čovjeka ni da opere zube, ni da se otušira niti očekuju da se pristojno obuće… Kad izađe iz radne sobe Brbulek je preporođen, novi čovjek, dobre volje, trgne jedno piće i odmah odjuri pravo ženi da se pomire.
Budući je blagotvorni učinak Brbulekove kolekcije očigledan i neupitan, imam savršen izgovor pred ženom da je iz razloga prijateljske usluge ne smijem baciti.