Napokon da je i mene netko pogledao. Već sam se počela bojati za svoju ženstvenost, čovječe nitko me više ne gleda, nitko mi se ne upucava, nitko mi ništa ne dobacuje. Kao da sam molekula zraka.
To sve odkad sam sa Muškarcem. A glupa, svima sam ga predstavila, pa sad neka snosim i posljedice.
Od toga trenutka prestala su upucavanja, aluzije, dobacivanja.
Što jednoj ženi baš ne godi.
Zovu me gospođo i ponašaju se prema meni kao da sam smrtno bolesna. Pristup je ozbiljan i odgovoran
, a od bilo kakvih upucavanja ni u...
Ma ništa. Niti to u. Ništa!!!!! Kao da me nema.
I tako ja jučer odem na ručak. Di sam svaki dan, di me svi znaju i gdje me sa poštovanjem zovu "gospođo"
, govore mi VI i GLEDAJU KROZ MENE!
Skinem jaknu, ruke mi lijepo tamne , dekolte isto potamnio (rintanje na kućici ima i nekih prednosti
) imam bijelu majcu na sebi, majca još više ističe moju radom preplanulu put.
I dignem se po pepeljaru i vidim /NAPOKON/ kako se DVIJE /hvala ti Bože!/ muške glave okreću zamnom.
TO!!!! Još sam žensko!
Odlučim testirati. (Ipak je prošlo dosta vremena odkad takvo nešto nisam doživjela
; razumljivo da moram provjeriti). I dignem se po novine. Hodam. Ispod oka promatram.
Da. Opet se okrenulo!!!
Da.Da.Da.
Ipak sam još uvijek žensko biće!!!
Sad od toga mogu živjeti par mjeseci
! Moram biti skromna, ponizna i zahvalna jer sreća je da sam i to doživjela.
Ako se nastavi trend :"gospođo" i "moje duboko poštovanje" onda će mi jučerašnji doživljaj morati dostajati za neko dulje vremensko razdoblje......


Post je objavljen 04.05.2007. u 08:14 sati.