Jer Bog ima plan i nalazim se kraj hrane. Uz povike sa strane nestalo je sunce i smisao se sakrio iza sjene. Laganim se povlačenjem dovukla Koljevka. Koljevka, i nije se micala. Pršut je agresivno zapovijedio želucu da se smiri i opkolio Božićno drvce. Pršut i Koljevka na vjetru nisu bili glasni ali ih to nije spriječilo da se ubiju. I popuše posljednju iglicu Božićnog drvca. Kada je koljevka prvi put jela pršut za Božić, nije ni slutila koliko je to pogodilo malo dijete koje se nalazilo u blizini. Ono se našlo bez kompromisa tako da je dijete po prvi puta zaplakalo na Božić. U tom se trenutku digla zdravica i Pršut reče: Tko je doživio Karmu, tko je prošao pakao i raj alkohola, tko je pojeo život…naka se spasi uz tišinukraj svojeg puta i neka ne zaboravi Sunce - nikad!!! Jer sve to znači život. U tom se trenutku Soja odluči da žrtvuje svoj glas i prekrasnim se urlikom sunovrati u lonac. Božić je bio spašen, Pršut stjeran u kut, a koljevka je vodila ljubav sa Božićnim drvcem. Tiha je pomračina sunca odustala od svoje prvobitne namjere i mir se vratio u hramove hrane.
Post je objavljen 03.05.2007. u 22:31 sati.