Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/geraldina

Marketing

OVDJE SE NE POŠTUJU PRAVILA

Image Hosted by ImageShack.usKao što neki znaju (ali se nadam da su zaboravili pogledati) trebala sam otići jučer u Zagreb na snimanje emisije danas (evo već sam se vratila, ostale obaveze čekaju). Iz Rijeke sam krenula busom u 14h i evo prvog živciranja a samo sam stupila u bus. Na karti koju sam kupila dva dana prije lijepo piše sjedalo broj 28. ALI, na tom sjedalu je već sjedila žena. Kažem: Gospođo, oprostite, mislim da sjedite na mom mjestu. Gospođa se čudi, da bi zajedno sa drugom gospođom sa drugog sjedala zaključila kako neka sjednem bilo gdje jer da se ionako to u ovom busu ne gleda gdje tko sjedi nego se sjdne gdje tko stigne. Ono, to znači unatoč rezervaciji mjesta može se dogoditi da nema mjesta. Wtf?! Kažem ja lijepo gospođi: Dobro. Sjest ću na drugo mjesto, ali ako mene netko digne dižem i ja Vas! Bus treba krenuti kad ulaze u bus zadnji čas jedna majka i kći i idu pravo na MOJE mjesto, tj. do gospođe koju sam pustila da sjedi na MOM mjestu i kažu joj: Gospođo, sjedite na našem mjestu! Gospođa se vrti i gleda i već se diže (zašto se meni nije digla, valjda ne izgledam dovoljno nabrijano i ubilački). Ali meni ko meni vrag nije dao mira nego se oglasih i kažem mami i kćeri, oprostite, ali to nije ni vaše mjesto ni gospođino nego MOJE! Tko tu koga zaj*?! ok, ovo zadnje nisam tako rekla (bila sam pristojna iako sam imala režeći glas). Na to su mi rekle, u ovom busu može sjesti kako tko uhvati mjesto. Wtf, po drugi put?! Ok, duboko dišem, smirujem se, hladim se. Zatim dolazi jedna cura i vrti se oko stolica i valjda je i onda zaključila da joj netko sjedi na mjestu i ne zna što će. Ja ju pogledam i kažem dovoljno glasno s namjerom da me čuju i gluhi: slobodno sjedni kamo god ćeš! ovdje se ne poštuju pravila! i onda sam još vidljivo okrenula okicama da se zna, jel. Onda stajemo u Delnicama, Karlovcu i sl. a meni stric preko mobitela se javlja i kaže pa protegni malo noge. A-a, dragi moj, ako maknem guzicu izgubim stolicu. Tako sam sjedila bez micanja iz Rijeke u Zagreb 3 sata i iz Zagreba u Rijeku 3 sata. A kako su me prebacivali autom po Zagrebu tako sam dva dana praktički provela na kotačima tako da sad jedva hodam, a i kičma me hvata kao da imam bolove u križima izgledam, ko stara nonica. E da mi sad padne jedna masaža. Spavala sam naravno minimum minimuma, ali ono što sam spavala spavala sam ko zaklana. Bio je bome dobar krevet i soba puna igračaka u kojoj sam bila smještena kod svojih domaćina (jupi igračke! :) hehe ). Inače kad promijenim krevet pa makar to bilo kod bake da samo odem treba mi barem jedna noć privikavanja na novi (stari) krevet. A sinoć, zaspala ko klada. Kako me bilo strah da se neću probuditi da ću prespavati alarm mobitela tako sam zamolila jednog kolegu sa faxa neka me zove u 6 i pol ujutro mobitelom i neka me probudi. I nije zaboravio, probudio me, velika mu hvala! Moram ga častit sladoledom ili mu kupit čokoladu :))) Definitivno svaka mu čast što se probudio u 6 i pol kako bi mene probudio. Odmah sam se ustala i ravno pod tuš. Uf! Koje olakšanje. Nova osoba. Dobro se kaže da voda sve ispere ( i umor) samo grijeha ne. Ok, sad sam skrenula od onog što sam počela govoriti. Dakle, kako su me ljutnuli u busu (ali kontrolor me oraspoložio malo :) dobar čovac se malo zafrkavao :) ) onda sam ja buljila kroz prozor i odjednom kako smo prolazili usporedno sa jednim kamiončekom vidim bosu nogu pored volana! Mislim si, koja nekultura. Prolazimo dalje i prolazi slijedeći (drugi!) kamion i ja opet vidim nogu! Ne mogu vjerovati, ail jednostavno ne. Razmišljam, ovi se sigurno druže! Ovo je neka skupina bosonogaca. Kako koči? Kako daje gas? Jednom nogom?! Zato se i događaju nesreće! Uglavnom, moja zanimacija od Karlovca do Zagreba bilo je brojanje bosih nogu i s ponosom mogu potvrditi da sam vidjela 4 bose noge. Pitala sam svoje domaćine da li je to normalno pa sam ja malo pala na glavu ili što, ali kad sam vidjela njihovo čuđenje shvatila sam da sam ipak još koliko toliko normalna i da nisam ja poludjela nego je to vjerojatno svijet oko mene :) tješim se, tješim.

Post je objavljen 03.05.2007. u 22:06 sati.