Prošao je i taj 1.svibanj iliti 1.maj. Neznam kako se to slavilo u bivšoj državi ali ovih zadnjih godina kako to malo više pratim, sve mi se više čini da to nije praznik rada i radnika već samo jedna velika fešta gdje se dijeli besplatni grah. Prvo se sindikalci se okupe oko podneva, drže govore o tome kako će se boriti protiv vlade za boljitak radnika. Onda na pozornicu dođu ti prozivani političari na čelu s predsjednikom države i obećavaju brda i doline kako to oni već znaju. I onda obično ruku pod ruku, sindikalci i političari odlaze u Maksimir na porciju graha. I tako svi jedu graha dok ga ima a kad ga nema, onda se i potuku za njega. I nekako mi se čini da na kraju tog dana više nitko ni ne spominje muke po radniku niti pronalazi rješenja za boljitak tog malog radnika. I tako će opet proć 365 dana do novog Praznika rada, do nove gozbe besplatnim grahom a u međuvremenu se neće ništa promijeniti na bolje. A kako i bi kad ti ljudi koji bi se trebali boriti za prava tog radnika, ništa ne čine. Zapravo i nije da ništa ne rade. Pa pojavljuju se na televiziji, u novinama i govore ono što su govorili na bini za vrijeme proslave a kad novinar ode i kamere se ugase, onda su opet najbolji prijatelji sa direktorima i političarima. Primjer je u mom malom gradu. Predstavnik sindikata najveće tvrtke u mom gradu ima plaću od 8000kn, službeni auto i što mu treba više. A da je radnicima nešto puno bolje odkad je on tamo, pa i nije. A tako to valjda mora biti. Ma nema veze, uvijek će biti besplatnog graha...
Post je objavljen 03.05.2007. u 19:50 sati.