Upravo tako. Glupima je lijepo u životu.
Ili bi se moglo reć - zamorcima je lijepo (jer te beštije baš nisu na top 5 ljestvici najpametnijih beštija). Evo baš gledan svog zamorca - i divin mu se. Jedino šta on radi cili dan je žderanje, spavanje, skakutanje i češkanje. Za razliku od nekih, on se ne mora brinit zbog sutrašnjeg ispita iz fizike iz kojega će 100% dobit čitog asa. Njemu je jednina briga da ima dovoljno sijena za preživanje. I salate. I blitve. Evo sad upravo gricka sijeno. I češka se. Jadan.
Ali dobro, dosta o pravim ljepotama života...
Ova 4 dana "nazovi praznika" su mi baš dobro došla...
3 dana san imala turnir u rukometu u Medenoj (nedilja, ponediljak i utorak). Bilo je prrrrrrelegendarno.
Bili smo podiljeni u 2 ekipe, Trogir 1 i Trogir 2 (u kojemu san ja igrala).
I prvi dan, u nedilju, Leona i ja smo zakasnile na bus (koje "iznenađenje"). I došle mi u Medenu, i odma nas poslali (nas, tj. Trogir 2) da pješke odemo do Seget Vranjice. Nismo stigle na prvu utakmicu jer je jedna ženska na putu izgubila patiku (?!) pa smo je morale tražit, ali smo zato stigle na drugu. Igrale smo protiv Ogulina (92' godište, a mi smo 94'), i stukle su nas 25-3, ali da se pofalin, sva tri gola san JA zabila. Nakon toga smo igrale sa Karlovčankama (ne sićan se rezultata, ali bija je loš), pa smo se slikavale... i bla bla bla, uglavnom, nakon toga smo išle cha doma.
Drugi dan, u ponediljak, dovukli su nas u Medenu i natirali nas da se prisvlačimo već u 8 ipo, jer smo tribale igrat u 9. Na kraju se ispostavilo da igramo u 10. I došle mi u 9:40 na teren, i počele se zagrijavat, pa su nas opet makli sa terena jer smo zapravo tribale igrat u 11. Ni u 11 nismo igrale. Nego u 1. Zapravo u jedan ipo. I onda se trenerica čudila šta su nas cue iz Vrgorca stukle, a cilo Božje jutro smo se ko tuke zagrijavale na suncu 4 puta! Ufff...
I treći dan smo igrale protiv Vinkovaca, a kasnije protiv naših, tj. protiv Trogira 1, pa smo im pustile da nas pobjede da bi bile 3. Najžešći su nam bili pozdravi. Prvi nam je bija "Iso Miki", a drugi "Pali pilu"... Hehe... Osvojile smo treće misto, a Marina je pokupila i nagradu za najbolju igračicu na turniru (bravo za nju)!
I taj treći dan Leona i ja smo bile nešto gledale neke Karlovčane kako igraju, i posebno nam se svidija lik koji je igra u broju 13... I na kraju se ispostavilo da je to Leonin stari prijatelj Saša, kojega smo cili turnir tražile. Lik je baš sladak, ima neke lipe hipnotizirajuće plave oči, i skroz je simpa, pričale smo sa njime bar po ure o svemu i svačemu, a onda je nažalost mora ić, pa smo Leona i ja cilo vrime tukle glavon o zid zato šta ga nismo prije pronašle... Ali dobro, šta je tu je, ionako on dolazi kod Leone na lito, i bit će ponovo turnir u 8 misec....
I evo stavit ću vam neke svoje wallpapere, jednostavni su, ali meni se sviđaju (klikni na sliku za veći prikaz):
blow me away
Love-hate
Negativi
slept so long
suck me
Veeeeeeeeliki pozzzzz i kiss mojim rukometašicama: Leoni, Antoniji, Nini R., Nini S., Marini (bravo!), Animariji, Ani Ć, Ani R., Niveski, Sandri, Miji, Maji, Dori, Nikolini, Ivani, Kiki, Jeleni i općenito svima (nemojte se ljutit ako san nekoga zaboravila, puno vas je), i veliki pozzz Saši
DODATAK - zaboravih napisat da smo Leona, Ana Ćudina, Ana Rukavina i ja dobile zabranu treniranja 2 tjedna jer smo se nakon utakmice 3. dan bacile u more u dresu (LOL), pa nas je trenerica uvatila... (LOL)
Post je objavljen 03.05.2007. u 17:28 sati.