Marketing
Nešto kao... časna riječ...
Tako sam tužna...
I malo ljuta... dobro, puno sam ljuta!
U ovom svijetu u kojem živimo, riječ više ništa ne znači (ali, da priznam, ne znam je li ikada ustvari što vrijedila). Ljudi nešto kažu, pa poreknu, obećaju, pa zaborave, lažu, nije im stalo do onoga što drugi govore, dogovore odbacuju...
Toliko me ljudi razljutilo i razočaralo u tako malo vrimena, da pucam po šavovima...
Mislila sam da sam naučila da je život nepravedan i da nisu svi ko ja (
), ali očito moram ponoviti gradivo...
I, da sada ne filozofiram (jer sam primjetila da sam to u zadnje vrime počela!), i da skratim; toliko je malo, malčice, gotovo ništa (!) ljudi na koje se mogu pouzdati.
Kada nešto kažu, ja im vjerujem.
I zato ih toliko volim... 
A oni ostali, ona velika većina, velike većine - oni su mi učitelji. Jer, kako je reka neki mudri čovac; šutnji sam se naučio od brbljavaca, trpeljivosti od netrpeljivih, ljubaznosti od neljubaznih. Tim učiteljima ne smijem biti nezahvalan.
(The more I see, the less I know, the more I want to let it go...)
I neki mi ljudi puuuuno fale, za njima cvilin poput šteneta, a za drugima potajno tugujem...
U školi je sve teže i napornije, dosadnije, usamljenije (oni koje želim pored sebe, bježe...), kod kuće je sve relativno, ali to je uglavnom misto di se uvik lipo vratiti... 
I love the feeling when it falls apart
I'm slow to finish but quick to start
Baš mi je slatka sličica, malo je bolje promotrite,
onako za proljeće, a zove se:
Transform your life with love
Post je objavljen 03.05.2007. u 15:47 sati.