Marketing
2. HRL sjever 19.kolo: Rk Ilova Grubišno Polje - Rk Viro Virovitica (32:26)
Riječ je o utakmici odigranoj u subotu, 28. travnja, 2007. godine s početkom u 20 sati u sportskoj dvorani u Grubišnom Polju. Izvještaj s utakmice pišem tek sada (3. svibnja) zbog toga što nisam imao vremena napisati ga prije. Kako je utakmica već odavno gotova, rezultat odavno poznat svima koji prate rukometni klub, mogu hladne glave zaključiti kako je poraz momčadi Viro Virovitice bio u neku ruku očekivan. Gledajući igre Viro Virovitice u dosadašnjem tijeku prvenstva koje su bile takve da smo sve gostujuće utakmice izgubili, sve bodove koje smo uspjeli skupiti skupili smo na domaćem parketu, bilo je možda preambiciozno sad očekivati pobjedu u gostima, premda ne i neopravdano. Mogli smo do pobjede, ali nije katastrofa što nismo pobjedili jer takva je cijela sezona. Jedna utakmica niti što dodaje niti što oduzima kada se podvuče crta pod cijelu sezonu. Do kraja prvenstva momčad Viro Virovitice odigrati će još dvije utakmice, obje na domaćem terenu, i tu treba tražiti ostanak u ligi. Kada bi u te dvije utakmice Viro Virovitica došla do dvije pobjede ostanak bi bio praktično osiguran. Protivnici nisu prejaki, oba iz sredine tablice: Koprivnica i Borovo.
Put Grubišnog Polja trebali smo krenuti službenim vozilom Rk Viro Virovitice. Radi se o kombiju Renault marke na kojemu je sa strane uz iscrtani grb kluba ispisano "RK Viro Virovitica". Kombi ima mjesta za vozača i 15ak putnika. Nakon što je vozač odvezao igrače u Grubišno Polje trebao se vratiti po nas u Viroviticu tako da je polazak navijača bio dogovoren za 19 sati i 15 minuta ispred Robne kuće u centru Virovitice. Oko prijevoza sam se otprije dogovarao s Zlarinom Rončevićem kojega sam susreo i vikend prije u gradu, a i putem elektroničke pošte. Kada sam ga pitao u vezi prijevoza rekao je kako klub ima kombi za prijevoz igrača te kako će pitati predsjednicu u vezi toga pa se pretpostavljam poslije našlo rješenje da se kombi nakon što odveze igrače vrati po nas.
Na polazak je došlo devet navijača (šest muških i tri cure). Kombi je malo kasnio što se dogodilo iz razloga što je polazak igrača za Grubišno Polje kasnio pa je za tim kasnilo i sve ostalo. Ipak stigli smo pred dvoranu u Grubišnom Polju prije početka utakmice. Pri ulasku u dvoranu pjevali smo: "Mi smo Mikeši! Najjači smo, najjači!" i "Češke pičke!". Ovo drugo skandiranje predvodio je Marijan, osobno nisam bio za takvo navijanje. Smjestili smo se na desnoj strani tribine nakon što smo prošli cijelu dvoranu. Poslije sam primijetio kako su na tom kraju dvorane, u blizini nas, bili smješteni i ostali, uglavnom stariji ljudi, koji su došli navijati za Viro Viroviticu. Na lijevoj strani tribine, bliže ulazu u dvoranu, bili su smješteni domaći koji su podržavali momčad Ilove. Ispočetka su bili prilično tihi, poslije su se uključili s bubnjem, a tek tijekom drugog poluvremena kada je njihova momčad prešla u vodstvo počeli su glasno bodrili svoju momčad uglavnom povicima "Ilova! Ilova!" uz udarce u bubanj i pljeskanje. Možda ih je tako na trenutke navijalo njih pedesetak što se prilično glasno čulo u zatvorenom prostoru dvorane.
Mi smo na ogradi na našem kraju tribine izvjesili tri transparenta. Marijan je izvjesio svoj transparent BBB Virovitica, transparent koji je originalno bio od nekog drugog ali sad je njegov, a uz taj izvjesili smo i moja dva transparenta: "Lude Babe" i "Kraševo naselje". Momčad Viro Virovitice u ovoj prilici nastupila je u žutim dresovima. Utakmica je počela izjednačeno, bez izrazite prednosti na strani bilo koje momčadi. Lude Babe navijaju: "Vi-ro-viti-ca! Vi-ro-viti-ca!" i "Hoćemo pobjedu!" uz nastavak "Mi smo Mikeši! Najjači smo, najjači!". Navijanje je uglavnom predvodio Marijan koji se popeo na ogradu. Neke stvari nisam htio pjevati jer sam protiv vrijeđanja protivničke ekipe. Jedna od takvih stvari bila je "Virka je metropola! A vi ste kurac!".
Na parketu, naši rukometaši uspijevaju biti bolji od domaće ekipe pa tako veći dio prvog puluvremena vodimo golom razlike. U 15. minuti semafor je pokazivao rezultat 6:7 (+1 za Viro Viroviticu). Činilo se kao da kontroliramo igru i kako će utakmica biti neizvjesna borba do kraja. Obrana nam je dobro funkcionirala, napadi Ilove su se odbijali do našeg obrambenog bedema što je primoralo domaće rukometaše da u svojoj nemoći potraže zaštitu kod sudaca. Što se tiče našeg napada, lijevo krilo i naš najbolji (u svakom slučaju najefikasniji) igrač Zlarin Rončević dobio je posebnog čuvara - flastera - koji mu je pokušavao ne dati disati dobar dio utakmice. Ipak, kao i obično u takvim slučajevima, ostatak momčadi morao je dati svoj udio što su igrači i napravili i održavali našu momčad u vodstvu. Kako su se domaći koncentrirali na čuvanje lijeve strane našeg napada gdje igraju Rončević i Majkovčan, s desne je strane ostalo više prostora što je dobro koristio naše desno krilo Vojnović. Siguran izvođač sedmeraca za Viro Viroviticu bio je kao i uvijek Zlarin Rončević.
Lude Babe nastavljaju s navijanjem pa tako uz "Mi smo Mikeši! Najjači smo najjači!" i pjesme koje sam već spomenuo pjevamo: "Dok se zemlja, dok se zemlja, oko sunca kreće! Lude Babe, Lude Babe, umirit' se neće!" i "Što se tiče nereda, noćas bit' će ludnica! Evo stižu huligani s Mikeških ulica!", zatim "Ođenica, ale ale ale!" (zato što su oni Ilova što je isto rijeka). Ubacujemo i stare favorite poput: "Virka! hej! hej!" Duže vremena pred kraj poluvremena navijamo: "Ajmo Mikeši! Nema predaje!".
Na poluvrijeme odlazimo s prednošću od jednog gola. Rezultat je bio 13:14 (+1 za Viro Viroviticu). Možda je moglo biti i dva gola razlike za nas ali ostalo je samo na golu razlike. U drugom poluvremenu smo se raspali, i rukometaši na terenu i mi navijači na tribinama, ni jedni ni drugi nismo bili na razini prvog poluvremena. Moglo bi se reći kako su tijekom prvog poluvremena obje ekipe jednako griješile što je za rezultat imalo prednost Viro Virovitice. U drugom poluvremenu je igra Viro Virovitice osjetno pala tako da nisu mogli složiti pravu akciju, a kada su je složili tada nisu mogli zabiti gol bilo zbog lošeg šuta ili dobrog branjenja domaćeg vratara. Kao primjer bi mogao istaknuti desnog vanjskog Viro Virovitice Bojana Oklopčića koji je potrošio puno lopti od kojih mu je veliku većinu vratar Ilove obranio. Na drugoj strani Ilova je podigla svoju igru, možda je i naša obrana oslabila, što je imalo za rezultat njihovu dobru realizaciju tako da nam Ilova bježi na desetak pogodaka razlike. Mi smo na tribinama pokušali otpjevati neku novu pjesmu u stilu "Ja te volim Virka... Ti si ponos Mikeša!" ali u napetom okruženju koje je vladalo nismo uspjevali svi dobro pohvatati ritam i melodiju tako da to nije dobro zvučalo. Pokušali smo dalje navijati: "Ajmo Mikeši! Nema predaje!" i poslije "Nema veze ako gube, zasvirat' će naše trube! Virovitica! Virovitica!"
Na desetak minuta do kraja utakmice pomirili smo se s porazom, realno nije bilo šanse da naši stignu veliku prednost gostiju koji su bili u zaletu. Spomenuo sam prije kako je domaća publika bodrila momčad Ilove, u trenucima kada su domaći stvarali veliko vodstvo podrška je bila najbučnija. Na trenutke su nas uspijevali nadglasati. Poslijednji čaval u lijes Viro Virovitice bio je crveni karton našem pivotu Alenu Kržaku nakon njegovog prekršaja nad srednjim vanjskim momčadi Ilove. Nisam najbolje vidio cijelu situaciju ali činilo mi se kako je nakon izgubljene lopte momčadi Ilove, u pokušaju kontre momčadi Viro Virovitce, naš igrač u kretanju naprijed prešao preko igrača Ilove prilikom čega mu je stao nogom na glavu. Utakmica je bila prekinuta dok se ukazivala pomoć igraču domaće momčadi koji je nakon ukazane pomoći nastavio susret. Utakmica završava rezultatom 32:26 (+6 za Ilovu). S posljednjim sučevim zviždukom navijamo: "Vi - ro - viti - ca! Vi - ro - viti - ca!". Skidamo i spremamo transparente i krećemo prema izlazu iz dvorane. Domaći su bili dobro raspoloženi zbog pobjede. Neki lik mi daje Staro Češko pivo u limenci. Ispred dvorane po nas dolazi vozač koji nas vozi natrag za Viroviticu gdje dolazimo oko 22 sata.
Post je objavljen 03.05.2007. u 22:10 sati.