Marketing
Mađarice na fišijadi u Novoj Gradiški
„Što ti tuckala sa svoj sjekira?“Hoćeš ti skoro zapalila vatra za fiš?“- nestrpljivo čeka jedna od tri vrlo zapažene Mađarice (iz ukupno dvije ekipe iz Budimpešte) uoči početka kuhanja natjecateljskog fiša. Jadne ne znaju hrvatski, a lokalni dečki (posebice glazbenici) odjednom dobili dar govora i želju za komunikacijom. Najprije ih je „popalilo“ njihovo plesanje na fešti za doček, a kasnije totalno raspametilo plesanje na oproštajnoj fešti. Baš su bile simpatične i smješkale se i bile druželjubive. Normalno da u takvim slučajevima postoji mogućnost da profitiraju naši mladi Novogradiščani, mladi tehničari i novinari i drugi koji su neoženjeni i što se ono kaže ne moraju nikome polagati račune. Ipak dalo se naslutiti da je ova plava djevojka vrlo bliska s kuharom (svojim kolegom) a s obzirom da on ima i sjekiricu možda i nije bilo baš tako uputno bilo muvati se oko njih. Šalu na stranu, ali stvarno je lijepo vidjeti ljude koji su dobro raspoloženi, vedri, nasmijani i druželjubivi, za razliku od nas iz Hrvatske koji znamo često biti preozbiljni, narogušeni i mrzovoljni. Kad već dođeš na takva natjecanja i fešte, pravilo broj 1 bi bilo: Opusti se i ostavi brige kod kuće. Nisam ni njihov fiš probao, ali kažu da su ga pošteno zaljutili. Poznavao sam neke Mađare i Mađarice, oni stvarno jedu pikantnu hranu s dosta mljevene crvene paprike. Probao sa njihov sataraš i nekakve kobasice, ali hvala lijepa, (gori su od Meksikanaca). Pitam se samo kako im je na toaletu (kad ih pritjera) poslije svega, a još ako imaju „veselja“ s hemoroidima da se ne spominje?
Post je objavljen 03.05.2007. u 13:45 sati.