...Godile su joj usne tog stranca,
dok su je ljubile
tako nježno
– dajući joj do znanja da je ne žele povrijediti.
U glavi joj se vodila čitava rasprava,
tisuću vječnih ZA i PROTIV.
Al zato su njezine usne,
bile sigurne što žele...
No, kao što joj se i približio iznenada,
tako se u jednom trenutku i odmakao....
Gledali su jedno u drugo,
bez riječi...
Bila je sigurna da se njezine oči cakle suzama,
nekim posebnim suzama,
koje u njoj probudi poljubac....
- Ja....Sanja..... – Mislav je bio tako zbunjen, prvi ga je put vidjela bez njegove maske izatkane od nekog drskog ponosa. Gledala je pred sobom, nježnog, pomalo stidljivog muškarca........... A baš takve je voljela....
- Ovo nije bilo lijepo od mene..
Ti i ja.......ovdje u mom stanu........
oprosti.........
Stavila je nježno svoj prst na njegove usne,
želeći zaustaviti sve njegove isprike...
Htjela je da to što se maločas među njima dogodilo
– ostane zapamćeno, čisto i nepatvoreno, bez ikakvih pojašnjenja....
Unatoč želji,
nije se mogla sjetiti,
kad joj je zadnji put, nečiji poljubac toliko značio....

davno su te moje usne probale,
poljubi me, lijepo je andjele moj
sresti nekog ko je bio tvoj,
samo tvoj.
Post je objavljen 03.05.2007. u 09:37 sati.