Zivot je stvarno sjeban, zar ne… a mozda i nije… sve ovisi kako gledate na neke stvari i kako reagirate u pojedinim situacijama u zivotu.Sudbina vjerojatno postoji i zivot ima neki odredeni pravac, ali nitko ne kaze da ga mi ne mozemo promijeniti ili bar malo zaciniti, zar ne…
Doslo mi da neka svoja razmisljanja stavim na papir pa cu to i ucinit. Nekako mi je to lakse kroz natuknice i objasnjenja pisat pa cemo tako.
Adrenalin ili drugom rijecju ovisnost. Da li su vam blizi adrenalinski sportovi i dogadanja koja su naravno u nerijetkom slucaju i zanimljivija ali vjerojatno i riskantija ili ste pristalica neceg mirnijeg odnosno igrac na sigurno… Mozemo li iz tog reci nesto vise o pojedinoj osobi. Puno njih kaze da tako lijecimo komplekse, a kako znati da se ustvari jednostavno ne radi o uzitku…
Prijateljstvo – nesto cemu bi trebalo dati vise vaznosti nego sto vecina ljudi radi. Da li smatrate prijateljem osobu s kojom se cesto druzite, nekog tko s vama ide van, igra neku igru, dijeli neke interese… ili to nije nista bitno, vec jednostavno da u onim trenutcima kad vas svi odbace ta osoba ostane uz vas.
Ljubav – je li sve u samom cinu osvajanja ili prilaska curi/decku ili je to nesto vise. Da li je moguce da vam se svidi netko tko vas fizicki ne privlaci? Naravno da bi rijec ljubav trebali vezati uz osjecaje ali da li je uvijek tako ? A opet kad prevladaju osjecaji gdje je razum ?
- Amare et sapere vix deo conceditur - ( ljubiti i biti pametan jedva je i Bogu moguce )
Romantika – S muskog gledista u vecini slucajeva romanticnost vezujemo s papcima. Zar je pokazeti svoje osjecaje osobi koja je to zasluzila, uciniti nesto lijepo za nju da se osjeti posebnom, dati joj do znanja da je ona ta osoba koja vas upotpunjuje, biti papak. Ako je, onda sam vjerojatno i ja papak.
Sport – meni je to uvijek znacilo kosarka. Kosarka, kosarka i opet kosarka. Kad malo bolje razmislim s pojmom kosarke mogao bi povezati djetinjstvo, ljubav, osjecaje, bijeg od svih problema, svoju sadasnjost pa ustvari cijeli moj zivot i je kosarka. Sport mi je uvijek bio nesto sto mi je podizalo raspolozenje, dok je nedostatak samog budio totalno drukciju osobu u meni. Odnosno unistavalo me.
Strah – Postoji ! Nije bitno sto netko kaze, strah od pojedinih stvari ili od neceg definitivno postoji u svakoj osobi. To je i normalno, inace bi se trebali zabrinuti. I zasto uvijek rijec strah vezujemo s nekim fobijama, mrakom, cudovistima ili neznam s cim. Pa prvenstveno bi nas trebalo biti strah da ne odemo s ovog svijeta a da nismo ostavili nikakav trag. Bio to globalni trag, nesto veliko, malo ili mozda onaj kad ste nekoj osobi rekli da vam znaci nesto, da vam je stalo do nje, ili makar udijelili i najmanji kompliment ili cak i kritiku. Jeste sigurni da to na nju nije ostavilo trag...
Kako pametno zavrsit ovaj post. Neznam... Vjerojatno nekim stihom, pa...
" Zasto zivot mjeriti sekudama, minutama, satima, kad mozemo onim trenutcima koji nam oduzimaju dah..."
Post je objavljen 03.05.2007. u 12:00 sati.