krenula sam dalje,
gledat druge meni usmjerene poglede,
dopustila sam da me se dotakne,
da mi se poljubac ukrade,
ali ne i da mi se srce oduzme,
jer ono kod mene nije...
ne osjećam otkucaje,
nema drhtanja, nema strasti,
praznina je ostala,
srce je daleko,
gdje sunce sija kad ovdje mjesec obasjava,
moja ljubav je u rukama njegovima...
bojim se toga što mi se dešava,
njegovo sam na pladnju dobila,
a svoje ne mogu dati,
ne mogu ga vratiti,
jer sam ga drugom poklonila,
onom što mu ime nije vrijedno spomena...
drugom sam se prepustila,
bez srca bez osjećaja,
iako je razum našo trunku razloga svemu tome,
u svim tim mojim postupcima,
opet hladna do kraja ne smijem biti,
jer time bi se kurvom nazvala bez razmišljanja...
ali duša i tijelo razdvojeni su,
tijelo je tu u zagrljaju u njegovim rukama,
a duša izgubljena u prostorijama drugoga,
u prostorijama njegovih misli,
u drhtaju njegovog tijela,
u srcu njegovom i mojem poklonjenom,
i nikad vraćenom...
Post je objavljen 02.05.2007. u 22:53 sati.