Vjerujem da mnogi koji se sjećaju Čorbine pjesme "Kada padne noć" vole da je čuju i dijele mišljenje kako je riječ o dobroj pjesmi koja budi sjećanja i dobar "feeling".
Upravo sam je imao priliku ponovo čuti povodom prvomajskog feštanja.
EX JU pjesmice inače dobro dođu uz roštilj i pivo na dan koji se nije puno promjenio od socijalističkih vremena.
Možda u Beogradu gdje se Čorba i dalje intenzivno sluša ova pjesma ne budi takve uspomene ali meni je baš draga. Prvi put sam je vjerovatno čuo s nekih 6-7 godina na zadnjem sjedištu našeg porodičnog "stojadinka" koji je veselo jurio Jadranskom magistralom.
Jugoslavija je pobjeđivala na sportskim natjecanjima a Čorba je izbacivala hitove i bila među vodećim rok bendovima, u to sjajno vrijeme rock-a na ovim prostorima.
Bilo je pomalo neobično za mog oca perspektivnog državnog službenika da sluša anarhističnu Čorbu. Ali otac je bio mlad, nešto stariji nego sam ja danas. Mirisao je na kolonjsku, ispeglane košulje i kožne jakne. Državna plata je bila solidna, "zastava 101" nova i sigurno je vijugala prema jednom od odmarališta na zagarntovani godišnji odmor. Ustvari ta dinamična pjesma je uspomena na moga oca i vrijeme koje će nepovratno nestati.
Moji roditelji će se rastati. Ja ću se preseliti u novi grad. Jugoslavija će krenuti svojim putem raspada. Čorba će postati deklarirani četnik. Zastava 101 model GX 1.1 plave boje će nekom slučajnosti također postati moje, prvo auto. Ali ne više tako novo i odlično.
Jadransku magistralu će zamjeniti novi auto put, koji neće biti više naš, izgrađen "udruženim sredstvima rada", nego od strane Republike Hrvatske. Radnička odmarališta će biti privatizirana i Bosanci više neće biti omiljeni gosti.
Sve se izmjenilo. Ali ponekad kada čujem solažu gitare i basa u Čorbinoj pjesmi "Kada padne noć, ja zovem upomoć" ja evociram lijepe uspomene. Ne "zovem upomoć", nije strašno. Čorba to možda ne zaslužuje ali ja ga rado slušam.
Post je objavljen 02.05.2007. u 20:41 sati.