Ponekad se čini da je sve savršeno... Lijepo proljetno vrijeme,
veselo raspoloženje drugih ljudi, zarazan smijeh tvojih prijatelja,
glazba koja svira u našim srcima, super ocijene i dobar dečko...
To bi možda moglo biti i savršenstvo... No mi nikada nismo dovoljno
sretni i stalno tražimo nešto više, nešto bolje... Mi nikada nećemo
doseći tu idilu jer ona ne postoji... To je samo slika koja visi na zidu
naše sobe.. Iza te slike krije se nešto puno dublje... Kriju se naši
osjećaji....
Tu ponekad variraju različita raspoloženja, različiti događaji...
Kada nas drugi pogledaju, u zrcalu vide naš lik tj. samo našu
površinu ali ispod toga oni ne vide... Mi jedini vidimo pravog
sebe... Mi jedini spoznajemo našu ličnost... naš karakter...
i onda shvaćamo da sami od sebe ne možemo pobjeći...