Ljudi moji – koga zapravo znanje zanima? Dali mladi ljudi studiraju zbog znanja ili zbog papira. tj diplome? Svake godine sve više studenata dolazi izdaleka u velike gradove sa jednom željom – steći diplomu. Jer čuli su, da se samo ljudi s diplomom zapošljavaju na dobro plaćena radna mjesta. Njihovi vršnjaci koji će se odlučiti za neko jednostavno zanimanje, prodavača ili građevinskog radnika, teškom mukom će zarađivati svoj kruh, često po terenu daleko od familije i često prekovremeno. Romantična predodžba o tome da se studiranjem stječe konkretno, za posao neophodno znanje ubrzo se razbija poslije prvih mjesec-dva studiranja, kada se dotaknu svi mogući teoretsko - filozofsko - matematički aspekti budećeg zvanja. Zašto se na fakultetima uči toliko puno teorije a toliko male prakse – je jedna druga posebna tema. Novopečeni se studenti ubrzo pomiruju s time da od stečenog znanja neće biti velike koristi, ali i dalje žive u nadi da od stečene diplome itekako hoće imati koristi. Pa demotivirani ipak nađu neki poticaj za nastavak studiranja – zbog roditeljske ambicije, zbog nemogućnosti pronalaženja zadovoljavajućeg posla, zbog «dosade», zbog pritiska okoline. I tako se studiranje nastavi kilaviti, da bi kroz 5-6, nekad 7-8 godina mladi čovjek konačno došao do diplome. Tijekom studiranja, roditelji financijski i logistički podupiru, ohrabruju i potiču svoje dijete. Student je oslobođen svake radne obaveze, svakog odricanja,…svake discipline,… njegov glavni zadatak je učiti studentsko gradivo, koje mu zapravo u budućem poslu nikad neće trebati. Njegov drugi zadatak je proživjeti studentske dane u veselju i zabavi. Jer samo jednom je čovjek mlad, pa treba studentsko vrijeme «proživjeti». Kakvu onda sliku stječe mladi čovjek o životu, da sumiramo: Uči nešto beskorisno što ti neće nikad trebati i u čemu ne vidiš nikakvu korist,…a slobodno vrijeme također iskoristi beskorisno u traženju zabave, provoda i pomicanju sloboda. Poruka je dakle jasna: dobro je biti beskoristan i bez obaveza. Dapače, društveno je poželjno biti beskoristan, ups…tj. biti student. Od ministra, predsjednika, do roditelja i učitelja u školi svi će ti reći da je dobro imati diplomu kojom i ti dokazuješ svoju sposobnost da budeš zgubi-dan.
A s druga strane, naša mladež koja se iz ovih ili onih razloga ne upisuje na fakultete, također zbog inercije biva povučena u iste probleme…svjesni su da im za zaposlenje bez diplome preostaju neatraktivna zanimanja na kojim se radi prekovremeno i na terenu daleko od kuće. Pa se onda oni također radije ugledaju na svoje vršnjake zgubi-dane tj. studente, i tjeraju bezbrižnost uz roditeljsku potporu što dulje mogu. Jer ako fakultetlije tulumare svaku večer, zašto i oni nebi mogli? Vidite što se događa u takvom sustavu – mladi ljudi cijelu svoju mladost provedu uglavnom u bezbrižju, i niti da se okrenu mladost im prođe i dolazi vrijeme za preuzimanje obaveza, a naš mladi čovjek se odjedanput osjeća tako nezreo, nespreman za prave životne obaveze…hm tko bi rekao…
Post je objavljen 02.05.2007. u 20:05 sati.