Marketing
Live a dream
Ulazim u dvoranu na predavanje. Kava iz automata u jednoj ruci, svježe izdanje 24 sata u drugoj ruci. Kolega me zeza da mi jos samo nedostaju papuče i pidžama bila bih ko tipični Amerikanac iz filmova. U šali ga lagano tresnem novinama po glavi. Do kraja predavanja pročitam novine i par puta se nasmijem profesoru jer se jasno vidi da je opet malo pocugao prije dolaska na predavanje. Slijedi kava s frendicom i šetnja gradom. Nevečer me možda dočeka iznenađenje i Dragi mi se pojavi na vratima prije planiranog.
To je više-manje opis mog petka. Volim petke i tad živim život koji sam oduvijek htjela. Još kao 15- godisnjakinja kad sam sjedila u svojoj sobi i sanjarila o velikom gradu i trenutku kad ću se barem malo izvući iz čahure u koju sam se nekako zatvorila. Željela sam se izgubiti u metropoli. Željela sam neprimjetno hodati ulicama, promatrati užurbanost ljudi i držati se na nekoj distanci od njih. Biti s njima, ali nikad jedna od njih. Približiti se onima sličnima meni, ignorirati one fancy površne i bahate.
Uspjela sam savršeno izbalansirati miran i povučen život s malo društvenosti, zabave i puno smijeha i zezencije.
Ovaj gore opis je bila moja ''the scena''.
Jeste li ikad zamišljali scenu u kojoj biste se u bliskoj budućnosti voljeli vidjeti? Ne mislim sad na daleku budućnost ili neke važne ciljeve u životu. Samo jednu običnu svakodnevnu scenu u kojoj želite biti. Ja sam uspijela svoju zamišljenu scenu pretvoriti u stvarnost. I sad zamišljam novu. Ne bi ljudi bili ljudi da se nečim u potpunosti zadovolje, zar ne? :-)
.
Post je objavljen 03.05.2007. u 13:55 sati.