Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lajavakuja

Marketing

(NE)TOČNO U PODNE

Bem ti mater tehnici. Napišem nekaj i onda mi to nekaj otide vrit. Daklem, napisala sam kak kuham njoke, kak sjeckam gorgonzolu i ostale pizdarije i kak slušam radio i sve to nekaj o pizdunima kaj kradu na veliko, jer im je valjda onaj mali. Pa sam tako napisala o tom Brodosklizu i Brododreku, kak bi ja te halapljivce strpala u trezor da pišaju po lovi, slažu lovu, da si brišu rit s lovom, pokrivaju se lovom i žderu lovu, da im se lova zgadi, a ne da kurče po zatvorima i jedu hranu i piju sokiće i šetaju i gledaju telku i čitaju novine i jednom riječju kura kura...Vidjela sam već i napisala sam vam kak sam vidla jednu lopinu huljsku kak se šeće po sunčeku, gladi trbuh i kak bolje izgleda neg prije zatvora. Svi u trezor! A napisala sam i kak me granatiranje Zagreba zaskočilo u visini, u jednoj redakciji gdje sam bila kad sam se na neko vrijeme odvalila od šparheta. I to kak smo svi pogledali na vure misleć ono: točno je podne. Ali zajeb. Sekundu poslije svi smo bili ispod stolova, jer ono da Martić nije tolko lud ispalo je kao kriva prognoza. Onda sam vam napisala kak svi ti kurčevi kaj drpaju lovu čije nule nemrem složiti u svom malom domaćinskom mozgu nisu ni omirisali tak nekaj i kak grom neće u koprive. I kak sam skoro najebala od zvončića da nije bilo specijalaca, pa vam sad ne bi srala da nije bilo tak. Predložila sam da se promptno lopovčine velike i male objese za rep konja bana Jelačića da sveudilj zrcalno i vizualno bulje u šupak dotičnog konja. I da tam vise jedan dan kak bi rulji povratili vjeru da ima pravde i da se ne isplati popaljivati. Onda sam napisala kak je evidentno da pravna procedura odgađa pravdu i kak im treba pokazati da je krasti fuj fuj pec pec, pa kurac palac od draga do nemila dok mi curi iz rajngle fila. Sve sam vam ja to napisala i sve je to otišlo u eter krasni. Al ak se nekim čudom vrati barem ćete znati da vam nisam lagala kad sam vam napisala da sam vam napisala. Ajd mi zbogom bili.
Eh, da napisala sam još da je za granatiranja jedan moj frend dobil šrapnele v kičmu, al da još uvijek uspravno hoda i da ih još ima nutra. I da još uvijek ganja invalidninu od dvjesto kuna. I da više nemre raditi posel koji je plesal. Jebi ga. Nisam ni ja mandrak. Tko bi se svega sjetil. Da imam više vremena možda bih bolje rekonstruirala, al dolje mi se diže kruh sa čvarcima.

Post je objavljen 02.05.2007. u 17:55 sati.