"AKO SAMO ZUCNES,POKLAT CU TI DJECU!"
Po mene je jednog dana dosao DALIBOR KRSTOVIC-DADO,sa jos sestericom cetnika,a sa njim je bila i policija iz naseg mjesta.Upali su u ucionicu i on me je odmah prepoznao.Pitao me je prvo kako se zovem.Rekla sam mu samo svoje ime,JER SAM PREZIME OD STRAHA ZABORAVILA.Onda me je jedna zena gurnula i rekla mu moje prezime.Naredio mi je da izadjem u hodnik,a moja djeca su pocela da placu:"Mama,hocemo i mi sa tobom!"Ja sam ih povela sa sobom.Kada smo izasli su hodnik,Krstovic mi je rekao:"Evo,nasao sam komsinicu".Od straha ga nisam odmah prepoznala.Tada mi je rekao ko je on.Pitao me je za muza i ja sam rekla da je odveden u logor i da ne znam nista o njemu.Onda me je pitao za djeverove,a ja sam odgovorila da ni za njih nista ne znam.Svasta je lagao o njima,kao da su mu spalili selo i pobili striceve.Znala sam da to nije istina.Tada sam sigurno znala da cu nastradati jer sam se njegove posjete najvise bojala.Molila sam ga da me pusti radi djece...Pustio me je i rekao da cemo se brzo sresti.
Sutradan su ponovo dosli oko 9 sati uvecer,kad je vec pao mrak...Uvijek su,inace,i dolazili u to vrijeme,kada su nam htjeli napraviti neko zlo.Mene su odmah prozvali da izadjem vani.Poceli su s vrata da vicu na mene.Uzela sam za ruku mladju kcerku i izasla na hodnik.Bio je mrak.Cetnik,koji mi je prilazio,nosio je fenjer i ja ga nisam odmah prepoznala.Kada mi je prisao,rekao je da je on DADO i da dijete odmah vratim u ucionicu.Posto to nisam htjela,galamio je:"Vrati dijete,bolje je i tebi i njoj!"I morala sam da je vratim.Dzemila je moju kcerku uzeli sebi u krilo i zacepila joj usta da joj se ne cuje plac.Ponovo sam izasla na hodnik.Onda mi je Dalibor rekao da me vodi na ispitivanje.Odveo me je u jednu ucionicu.Sa nama je uslo jos pet-sest cetnika.Dalibor je odmah rekao da ce me svi oni silovati.DADU sam molila da me pusti,A ON MI JE REKAO DA CE MI NASKODITI DJECI AKO SE BUDEM BRANILA.ODGOVORILA SAM MU DA RADE OD MENE STA GOD HOCE,SAMO DA MI DJECU NA MIRU OSTAVE.On je onda izasao i otisao u ucionicu gdje su bili svi logorasi i pitao gdje su moja djeca.Kada se vratio,prijetio mi je da ce mi djecu zlostavljati.
Odmah mi je naredio da se svucem i da ostanem potpuno naga.Molila sam ga da mi to ne cini,a on je zaurlao:"AKO SAMO ZUCNES,POKLAT CU TI I DJECU I OPET TE SILOVATI ZAJEDNO SA OSTALIM KOJI VEC CEKAJU VANI!"Svukla sam se do gola,a onda je on izasao iz ucionice i otisao u ucionicu u kojoj su bili zatoceni muskarci.Tamo je trazio i nasao mog rodjaka Ibru i doveo ga da gleda kako me on siluje.
Kad je uveo Ibru u ucionicu,ja sam se bila skupila drhteci od straha i stida,a Dado se okrenuo Ibri rijecima:"SAD CES VIDJETI KAKO SRBENDA TUCA TURKINJU I KAKO ONA UZIVA POD NJIM!"
"HOCU DA VAS PONIZIM,DA VAM DUSU UBIJEM!"
Onda me je dohvatio i napastvovao me je pred mojim rodjakom,govoreci mi usput banalne i ruzne rijeci...Ibro je rukama pokrio lice i oci,a Dado se derao na njega i prijetio mu,trazeci od njega da sve gleda.
Kada me je sobom uprljao,digao se i naredio Ibri da se svuce i da me i on uzme.Ibro je zaplakao i preklinjao ga Bogom da to ne uradi,a Dado je povikao:"HOCU DA VAS PONIZIM,DA VAM DUSU UBIJEM!"...Ibro se onda okrenuo prema zidu i legao na patos,a Dado mu je prisao i poceo ga gaziti nogama.Onda je izvadio pistolj i uperio ga u Ibrinu glavu...Ja sam tada vrisnula sto sam mogla jace,a on se okrenuo prema meni i pucao mi iznad glave.Pala sam od straha na pod,a Dado se okrenuo,
prislonio Ibri pistolj u potiljak i onda se zacuo jeziv prasak.Ibru je oblila krv,a u ucionicu su uletjeli cetnici sa hodnika...Dalibor je vristao:"BALIJA JE HTIO DA GA UBIJEM I DOBIO JE SVOJE".Naredio im je da ga iznesu i saperu krv sa patosa,pa se okrenuo meni rijecima:"ETO KURVO BALINKO,TI SI UBILA SVOG NAJDRAZEG RODJAKA."
Naredio je da svi ostali cetnici izadju.Ostali smo u ucionici sami.Naredio mi je da se obucem i da se vratim u ucionicu medju ostale logorase.Bila sam sva skrhana,slomljena i modra...Najgore mi je bilo sto sam se morala vratiti medju ostale,jer su svi oni dobro znali sta je bilo sa mnom,sta su mi uradili i kako je Ibro ubijen.
Sutradan,pred skolu,pred logor,dolaze"Seseljevci".Htjeli su da udju unutra i da nas sve pobiju.Nesto su se prepirali sa domacim cetnicima.Prije toga,na dan-dva,desila se jedena uspjesna akcija nasih boraca i dosta cetnika je poginulo.Dogovarali su se izmedju sebe da nas razmijene za leseve njihovih pobijenih cetnika,koji su ostali mrtvi na nasoj teritoriji.Sutradan su poslali jednu zenu,logorasicu,da pregovara sa nasima.Odnijela im je poruku i nasi su pristali na razmjenu.Za razmjenu su nasi trazili osim zena i muskarce,ali ih tu sa nama,osim dvojice staraca,vise nije bilo,jer su ih sve bili pobili ili negdje odveli i ni dan danas se ne zna sta je bilo sa njima.
Spisak za razmjenu donijeli su 26.IX 1992.godine.Prve na spisku su bile zene iz Gacka,njih 10.One su inace bile smjestene na prvom spratu skole.A onda su izasli na drugi sprat gdje smo bile mi.Na spisku su bile sve starije zene,a nas mladjih sa djecom nije bilo.Moja djeca su zavristala:"Mama,opet smo ostali,necemo ici u razmjenu!"Spisak je citao FEBO LALOVIC,koji je mojoj kcerki bio UCITELJ.Onda je cetnik MISUR rekao da uzmem svoje stvari i izadjem sa djecom.Mi smo se odmah spremile i izasle u hodnik.Mala Mirsada je pocela plakati,jer je nije bilo na spisku.Misur joj je rekao da ce i ona izaci za dva-tri dana...
"NISAM TO MOGLA NIKOME RECI OD STIDA"
Izasli smo pred skolu i sve su nas stavili u kamion sa ceradom.Nisu nam dali da gledamo kuda idemo.
Bilo nas je oko 40.Dovezli su nas u selo Jakomislje,gdje su nas stjerali sa kamiona i rekli da cemo nositi leseve,a ako ne budemo htjeli da ce nas ponovo vratiti u logor.Prva grupa zena je otisla.U njoj je bila Dzemila i jos tri zene sa njom.U drugoj grupi sam bila ja i zene iz okolnih mjesta.Moja djeca su ostala placuci,jer cetnici njima nisu dali da idu sa nama.Tu su im jako prijetili,vadili na njih nozeve,plasili ih...Onda je jedan cetnik,Srbijanac,prisao mojoj djeci,pitao ih kako se zovu i rekao im:"Nemojte djeco plakati.Nece vam mama doci ovdje,nego cete vi za mamom tamo.Nemojte se bojati,nece vam niko nista".
Kad smo ponijele jednog cetnika,mrtvaca,na pola puta sam cula kako me djeca zovu.Kada sam dosla do kraja,vidjela sam onog cetnika,Srbijanca,kako vodi moju djecu i jos jednog djecaka starog 5-6 godina.Ti cetnicki lesevi su uglavnom bili lesevi Srbijanaca.Kad smo im donijele i drugi les,pustili su me...
Presla sam onda kod nase vojske.Tu sam nasla svog djevera.Nasi su nas kamionom odvezli u selo Ljuta.Tu smo bile tri dana.Bila sam jako bolesna i nisam mogla ni da se pomjerim.Ljekaru nisam mogla,jer ga nije bilo.Kada sam se malo oporavila,krenule smo pjeske prema Bjelasnici,u selo Sabice.Tu smo se nas tri razboljele.Dobile smo temperaturu,povracale smo...Tada sam dobila upalu jajnika i mokracnih kanala,sto je bilo posljedica silovanja.Nisam se obracala ljekarima,jer me je bilo stid.NISAM TO MOGLA NIKOME RECI OD STIDA.
Uglavnom sam se lijecila travama i tabletama koje mi je sestra donosila.Tri mjeseca nisam mogla spavati.Bila sam jako nevozna.
Sve ovo sam nosila dugo,gotovo sest godina u sebi.Nisam od stida smjela nikome da ispricam sta se meni i mojoj djeci desilo u srpskom zatocenju.
Sto sam vise sutjela i sto je vrijeme vise prolazilo,sve mi je bilo teze i teze...Ocekivala sam da puknem od muke.
Sada,kada sam se dobrovoljno javila da svojim logorasicama u AKTIVU ZENA LOGORASICA pri nasem Savezu kazem sve,KADA SAM OVO ZAPISALA,PUNO MI JE LAKSE.
(Sifra:"DADO"-"KADA SAM OVO ZAPISALA PUNO MI JE LAKSE"-2)
Post je objavljen 02.05.2007. u 15:04 sati.