Znate onu ... red šunke, red slanine, pa red šunke, red slanine.
A sad zamislite ... red slikanja, red poezije, red glazbe.
E tako je bilo jučer. I bile su uključene sve generacije – od najmanjih do najstarijih.
Gđo Bobinac, hvala lijepo Vama i Vašem suprugu što ste nas ugostili u svom domu i organizirali ovaj susret.
Bilo nam je i više nego lijepo i ugodno.
„Caimani“ su jučer bili malo „falični“ jer nam 2 člana nikako nisu mogla doći, no to smo iskoristili da pokažemo kako se ova glazba može odsvirati i sa vrlo malo instrumenata.
Veliku smo pomoć imali u našem prijatelju, trombonistu Ivanu Bošnjaku, koji ovo „i ne sluša baš često“, a kamo li svira. E sad je zasvirao. :-) Vidjeli smo da mu je čupavo (uostalom, kao i svakom glazbeniku koji se susretne sa nečim novim), ali se snašao. Još ćemo ga „navući“ na ovu glazbu.
A stari lisac, gospon Črt, ... i on se snalazio. A imao je, bome, i dobru podršku. :-)
Uostalom, evo malo fotki i jedan video. Pa prosudite sami.
Kazalište u prirodi

Pozornica za kišne dane

Dolazilo se svakako ... pa i busom

Prije bilo kakve aktivnosti ... tradicija

Malo volje i boja ... i klincima mašta proradi


Dogovor što odsvirati ...

... i peri - "Caiman Verde" on the Shtagalj-stage

Nije mu bilo lako.

A striček Črt se snašao i to ...

Kad se sve to stavi na traku, izgleda ovako
Ovo je bio samo isječak.
I ovo je bio samo pokušaj dočaravanja atmosfere.
Treba doći, vidjeti ... i sudjelovati.
Dogodine. :-))
Post je objavljen 02.05.2007. u 14:15 sati.