Pomozi mi da se noćas opustim,
da glavu naslonim na tvoja prsa
i da poljubim tvoje toplo i nježno
srce za koje kažeš da je sretno od ljubavi.
Uhvati me u mrežu svoga srca i
umiri me svojim pjevušenjem koje
nekako pronalazi put do moje tužne
duše, koja te čeka.
Noćas se ne možemo obuzdati, već
samo pokušavamo umiriti treptaje
naših srca koja pokušavaju cijelom
svijetu reći da su jedno.
Kada ćemo jednoga dana sažeti sve
svoje emocije u jedno, shvatit ćemo
da sve ove godine nije ništa drugo bilo
bitno osim naša potreba da budemo zajedno.
I bit ćemo jednoga dana, daleko od svih
drugih ljudi, opet će nas obuzeti osjećaj
da pripadamo samo jedno drugome, samo
u svom svijetu.
A sada se vratimo u stvarnost i pomozi
mi da se noćas opustim jer želim da ova
noć bude tek početak vatrometa koje
ćeš buditi u mome tijelu.
Post je objavljen 02.05.2007. u 13:57 sati.