Muz mi je uhapsen u junu mjesecu 1992.godine.Odveli su ga u osnovnu skolu i tu je bio zatocen deset dana.Zatim je prebacen u barutni magacin JNA,u selo Jelasca kod Kalinovnika,zajedno sa jos stotinu,uglavnom,vojnosposobnih muskaraca.Na pocetku sam mu mogla nositi hranu i cigarete,sto je poslije izvjesnog vremena bilo zabranjeno.
Ja sam uhapsena u avgustu 1992.godine.Sa mnom su bila uhapsena i moja djeca,moje dvije kceri.
Tada su imale 9 i 7 godina.Po nas je,naoruzan,dosao MILOS VELETIC i jos jedan vojni policajac,koga nisam ranije poznavala.Rekli su nam da zele samo da nas sklone na neko vrijeme,radi nase licne sigurnosti.Nisu nam dali da bilo sta od stvari ponesemo sa sobom,osim nesto malo garderobe za djecu.
Odveli su nas u logor u osnovnu skolu i smjestili u jednu ucionicu,gdje je vec bilo 80 logorasa.Uvjeti smjestaja su bili jako losi,pravi logoraski.Prva dva dana nisu nam uopce davali hranu i vodu,a treceg dana smo dobili nesto vode i vrlo malo hljeba.Bilo je jako zagusljivo u toj ucionici.Nismo smjeli ni prozor da otvorimo,da udahnemo zraka.
Cetvrtog dana su poceli da odvode djevojke.Prozivali su ih po imenima,jer su bili sacinili spiskove logorasa.Kada su ih odveli,nisu ih vise nikad vratili u logor...Znam da su Nerminu kasnije razmijenili,
dok ostale nisu.Onda su dosli po Mehu.I za njega se do danas nista ne zna.Koga su bili odveli,njega vise nisu u logor vratili.Kasnije su odveli i Smaju koji je imao oko 80 godina.Hodao je sa stakama i oni su mu,kad su ga izvodili,rekli da mu vise nikada nece trebati.
O svome muzu nisam nista znala...Kada su doveli Ismeta u logor,pricao mi je da je vidio mog muza kada su ga sa ostalim Bosnjacima ukrcali na kamion i odvezli prema Foci.Ni dan danas ne znam nista o njemu.
Cetnici su nas u logoru tukli i maltretirali.Jednu zenu su istukli i onesvijestili.Ubrzo je umrla,kada su joj kcerku poveli u logor.
Nas 12 mladjih zena su odvezli na prisilni rad,na obliznju farmu.Ne znam ko su bili cetnici koji su nas odveli.Njihov sef pokazao je prstom na mene i rekao da odmah izadjem.Povela sam i djecu sa sobom,
ali se on na mene proderao i rekao mi:"KAKVA DJECA!NEMOJ DA IH UBIJEM!"Ostavila sam djecu kod Dzemile koju nisu bili poveli...Izasla sam zajedno sa Rasemom.Napolju je stajao kamion i u njemu je vec bilo ukrcano desetak mladjih zena.Kamionom nas je trebao voziti MILOS CRNJAK.Prepoznala sam
ga,jer je ranije radio sa mojim muzem.Onda su Resemu,prije nego smo i krenuli,vratili,jer je bila starija.Rekli su joj:"Ti se vrati!Ti nam ne trebas!"Provezli su nas kroz Kalinovnik.Svi su nas vidjeli,jer smo bile na tamicu koji je bio otkriven.Kad smo se zaustavili,vidjela sam da smo na farmi,jer sam poznavala taj teren.Iskrcali su nas i uveli u jednu zgradu.Vec poslije pola sata su izvodili jednu po jednu zenu po sobama.Natjerali su nas da namjestamo krevete.Medju cetnicima na farmi je bio neki cetnicki vojvoda GOVEDARICA.Sa njim je bio i njegov sin star oko 13 godina.Vojvoda Govedarica je odabrao nas 4 zene da mu namjestimo njegovu sobu.On nas tada nije maltretirao.Tu,na farmi,su nas u pocetku stalno ispitivali.Pitali su nas odakle smo,odakle su nam muzevi,imamo li djece...Posto nisu imali struje,u prostorijama je bio mrak.Oni su imali fenjere i svijece...Onda su sa fenjerom ili svijecom isli nocu od jedne do druge zene i odvodili ih u svoje sobe.Jedan je cetnik prisao i meni.Uzeo me je za ruku i poveo.Odveo me je u jednu prostoriju.Tu je bila jos jedna zena.Cetnik nam je rekao:"Vi cete veceras biti moji gosti".Nas dvije smo cekale sta ce biti dalje sa nama i sa nasom djecom.Prespavale smo u toj sobi i tu vecer se nije nista ruzno desilo.
"MAMA,JESI LI ZIVA?!
Neki cetnici su,medjutim,dosli naredne veceri i izveli nas napolje.Bilo je oko 11 sati uvecer.Nas 12 su strpali u kombi i vratili su nas ponovo u osnovnu skolu.Otisla sam odmah na sprat da vidim gdje su mi djeca.Pocela sam da ih zovem njihovim imenima.To su cule neke zene i prepoznale me.Rekle su mi da su sva vrata zakovana i da ih ne mogu otvoriti.U tom svom strahu sam nekako uspjela otvoriti vrata,
ni danas ne znam kako,i usla.Djeca su skocila prema meni i zavristala:"MAMA,JESI LI ZIVA?"Cetnici su im ranije rekli da se vise nikad necu vratiti.
Sutradan su cetnici dosli i,ponovo,po ne znam koji put,trazili nam pare i zlato,iako su nam prije toga drugi cetnici uzeli sve sto smo imali.I satove su nam skinuli s ruku.Nisu nam vjerovali da nemamo nista,
pa su nas,uz prijetnju nozevima,poskidali gole.Moja starija kcerka je skinula svoje pantalone i rekla mi:"Mama,skidaj se,jer su oni naredili da se svi skinemo".Zamislite kako je sve to izgledalo kad se poskidaju starice,zene i djeca.Mene je jedan od cetnika prepoznao.Pitao me da li sam sinoc bila na farmi.Rekla sam da jesam.Trazio je pare i zlato i rekla sam mu da nemam i da su mi sve vec uzeli.Pitao
me je ko su bili oni na farmi i jesu li to uz mene moje curice.Povjerovao je da nemam ni para ni zlata i rekao mi da se ne skidam.
Medju cetnicima u logoru poznavala sam njihovog komandira,PERU ELEZA IZ MILJEVINE.Njegova grupa ljudi se najvise isticala u ubijanju,mucenju i silovanju.Oni su bili najgori.Jednom su upali u ucionicu i pitali ko je Kero od logorasa.Jedan stari dedo nije dobro cuo i javio se.Onda su ga oni izveli na hodnik i tukli ga tako da smo culi kako jeci.Tukli su i Enesa i jednog Bosnjaka koji nije bio iz naseg mjesta.Ubrzo kasnije se cuo pucanj.Sigurno su ih bili ubili,jer ih vise nikada nismo vidjeli.
Dzemilu su izvodili vise puta i tamo je vani tukli,ispitivali i SVASTA JOJ RADILI.Kad se vracala nije mogla
nista da prica,sva je bila izudarana i krvava...
Post je objavljen 02.05.2007. u 13:03 sati.