Marketing
granične želje
U ovim prehlađenim majskim danima imam vremena pitati se zašto nejde bolje. Ta ista pitanja sam se toliko puta pitao da već znam odgovor pa ih vrijedno izbjegavam kao ništa drugo, i onda nađem neka druga pitanja tipa zašto nije lošije, i o tome, barem, volim razmišljati. Tu negjde tu tom sklopu pitanja računam da nisam ni čovjek ni od pola pune ni od pola prazne čaše, nego da sam čovjek od prepune čaše koja preljeva i stvara nered i poplave. Nije problem imati pola punu ili polu praznu, bar onda nemaš puno za baratati sa.
Ono sa čime se ja zabavljam su faktori onoga što sam htio prije. Neke i dalje želim a neke ne. Ideja je izbacivanju onoga što ne želiš da tako ostane, da stvoriš barijeru između neželjenih i željenih stvari, no međutim problem je znati koje stvari su koje. Zamišljam o tome kao na red mojih želja pred vratima mog života i ja, ili moja podsvijest, stoji tamo sa tablom i legitimira potencijalne ulaze. Dolazi želja «bend» i smješi se.
«ime?»
«bend»
«godine?»
«4»
«izdržljivost?»
«jaka»
I onda moj ego izštampa vizu na koliko godina vidi da je potrebno i pošalje ju unutra. Dolazi «ljubav»
«ime?»
«ljubav»
«godine?»
«od prve erekcije»
«izdržljivost?»
«neizmjerna»
Viza od 3 mjeseca.
Na taj način nebi bilo problema oko mnogih stvari jer su mnoge stvari one koje ne želimo, i imam poteškoća sa sobom kada shvatim da, hej, to je zbilja moguće. Možda da promjenim stav prema svakoj novoj stvari i osobi na taj granični način.
Ali ono što mi imamo ovdje je neuspjeh u komunikaciji.
rijetko kad postam sliku koja nema veze sa postom ali ovaj put nisam mogao odoljeti. Uostalom, možda ima veze sa postom - i nju bi u tom redu želja. Zelena karta. Doživotna.
Post je objavljen 02.05.2007. u 12:38 sati.