
Noćnim nebom struji vjetrić mio
Prenoseći pelud sa cvijeta na cvijet
Tisuću i prvi puta dolinu je pohodio
Zapisan je odavnina taj mirisni let...
Molekule razbacane lepršaju zrakom
Sabiru se u vjenčić od cvjetnoga praha
Nošene su neobičnim ponoćnim vlakom
Bez tračnica i znakova ...bez imalo straha...
Energija Mirisa u mjesečini rođena
Sad dopire do čovjeka koji tiho sniva
Nevidljivom rukom potajno je vođena
Željno se daruje i u tome uživa...
Slatkasto i trpko, baršunasto papreno
Sljubljeni u ariju korjenastog tona
Pobuđuju u venama stanje novo ,vatreno
Odjekujući nalik su na mirišljava zvona...
Vranom kosom sapliću se u vretenastu nit
Koja meko kliznuti će niz nečiji vrat
Kapljom znoja zatočena mirišljava Bit
Među nježnim grudima možda sad će stat...
Miomirisni Trenutak sačuvan u kapi
Povremeno prostrujit će kao mio spomenar
Energija što ne može i ne želi da ishlapi
Nebom obojani Bezvremeni Dar...
Post je objavljen 03.05.2007. u 06:17 sati.