Izbor teme nije baš originlan no potaknule su me rečenice (fraze) koje su dolazile što od radnog puka što od lidera njihovih.
"Veće plaće, više radničkih prava iz Ugovora o radu....."
A 2007.-a je. Čovjek bi pomislio da se neke stvari u 100 godina trebaju i moraju riješiti, očito krivo zaključivanje uspoređujući sa događajima i sloganima od jučer.
Ajmo probati razjasniti problem 1.
Što je naknada za rad (plaća) odnosno kako je vidi radnik, a kako poslodavac.
Vele košarica za četveročlanu obitelj je nešto preko 6000 KN. Znači ako rade oba roditelja i privređuju zajedno 6000 KN netto imaju dovoljno tek za pokrivanje osnovnih egzistencijalnih potreba. Moram priznati da ta košarica ponekad izgleda pomalo zastarjelo i ne baš primjenjivo.
A što je sa ostalim stvarima ?
I ovo bi trebalo biti sve što ste očekivali od života nakon plaće ?
Ali uvijek možemo promijeniti poslodavca i povećati primanja. Možemo otići u druge zemlje raditi tamo a trošiti ovdje. Zvuči li vam poznato !?
Ugovorom o radu prodali smo se za određenu svotu poslodavcu na 40 sati tjedno (uvjetno), jer tjedan često traje 50 i više sati.
Problem je u tome što radnik i poslodavac na isti ugovor gledaju iz različite perspektive. Često poslodavac misli da posjeduje radnika (a robovlasništvo je ukinuto - KAO) , a radnik misli pa ako me ne plaća koliko mi treba ja ću manje raditi. Oboje gube - jer poslodavac bez radnog učinka nema osnovu za povećanje primanja , a radnik može čekati povišicu do sudnjeg dana.
RJEŠENJE :
(jedno od mogućih)
1.Radnik ima uvid u svotu koju je poslodavac zaradio njegovim radom
2.Radnik je ustvari dioničar pa ako manje radi dionice manje vrijede tj. plaća pada (plaća = dividenda)
3.Ugovor je nebitan jer se točno vidi omjer rada i zarade.
Zvuči li vam poznato ?
Poslodavac (ako nije sklon brzom bogaćenju , može uvijek iz zarađenog isplaćivati plaće ili uzeti kredit kojim će i sebi i radniku svezati ruke i noge.
Pravilo prvo u stjecanju boljeg materijalnog stanja: