Lijepo je kad vise ne reagiras na neke stvari.
Koncentriras se na materije koje volis.
I poneke koje moras.
Neke stvari su jednostavno izgubile svoj utjecaj. A i same su si krive za to.
Volim kad se zvuci prenesu amfiteatrom.
Izgubim se u istom trenu.
I sve postane ljubicasto u mojim ocima.
Nadam se da ce tako biti i ubuduce.
A i ako se pojavi zmijoliki osjecaj u trbuhu.
Imat cu bar osmjeh na licu.
Saw things... Clearer... Once you... Were in my.. Rearview mirror...
I smijati se samoj sebi.
Kako se znam zavarati.
O da.
I opet...
Gdje sam, pobogu?
Post je objavljen 01.05.2007. u 22:27 sati.