Zdravo, Ive!
Glavnina ovog teksta bila je napisana još prošle godine, u lipnju mjesecu, neposredno nakon skupštine Saveza književnika Jugoslavije, održane u Varaždinu, od 17. do 20. lipnja 1987. godine. Imao sam namjeru da to tad objavim, ali su me kojekakvi (uglavnom - sad se vidi - budalasti) razlozi naveli da odustanem, sklonili da pričekam bolja/sretnija vremena itd. Stoga do danas još nisi bio primio ovo dijelom već staro pismo. Ovih dana, međutim, odlučio sam da ti ga ipak pošaljem. Neposredni povod je izbacivanje moga druga Pere Kvesića iz članstva u Društvu književnika Hrvatske. Već sam, naime, negdje, jednom napisao da nas banda danas izbacuje iz kojekakvih strukovnih društava i udruženja, da će koliko sutra s posla i iz stana te, napokon, prekosutra i iz života - ali se to što sam rekao, naravno, ponovno nije ozbiljno shvatilo. Mora biti da su se neki (navodno "na našoj strani" a kojima se "svaka riječ mjeri zlatom") i tada slatko smijali. Nema druge, da bi se mene ozbiljno shvatilo očito je nužno da se i grobovi počnu preoravati. No, čak se i to danas, u ovoj zemlji, tu i tamo, događa. Nemam što reći onima, koji se na sve to blaženo smiješe, smješkaju. Neka im je prosto, lud se smije podjednako (kaže naš neuki narod) na pizdu i brašno, ali sad o tome nije riječ. Sad je riječ o nečemu drugom, o čemu sam ti bio lani počeo pisati. Dakle, ovako...
Prema izvještajima dnevne štampe (»Vjesnik«, »Borba«, »Večernje novosti« itd.) na skupštini Saveza književnika Jugoslavije u Varaždinu, 17. 6. 1987, u svom uvodnom referatu književnik Slavko Mihalić je, između ostalog, rekao i slijedeće: »Neki su se pitali što će piscima književni list. Neka pisci lijepo sjede u kući i pišu, a mi ćemo već s njima samoupravljati. Tako je nekako nastalo i »OKO«, krezuba štuka među omršavjelim šaranima, na koju se razbacuju teške milijarde premda se zna da list ne valja, da u njemu surađuje sve manje pisaca, ali svakako ne zato što ne bi voljeli ovu zajednicu, nego zato što su jednog dana u »Oku« pročitali da je 'Staljin imao i dobrih strana', a dugogodišnja praksa lista pokazuje da to nije bilo napisano ni malo bez veze.« Iz izvještaja u novinama ne vidi se da je na rečenome skupu ova tvrdnja opovrgnuta unatoč činjenici da je riječ o notornoj laži jednog notornog lažova. Ovih dana izašao je i novi broj varaždinskog časopisa »Gesta« (26-27-28/1987) i u njemu autoriziran tekst spomenutog izlaganja iz kojeg je vidljivo da su brojni novinari prošle godine svoj posao obavili valjano te da su Mihalićeve riječi prenijeli profesionalno tj. korektno. On je to zaista kazao.
Post je objavljen 01.05.2007. u 22:26 sati.