...Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.
Tvrđava koja se ne predaje.
Ne predaju se mrtvi oslobođeni svojih čula.
Ne predaju se munje u brzom letu.
Ne predaju se živi sa draguljima očiju.
Utvrde se predaju, ali ne ove od sna.
Same se daju i same otimaju.
Ja sam tvrđava sa jedinom zastavom srca.
*Hej, malo topline.
Digni nos, a ja cu pomoci dignuti i glavu.
Samo iskra u ocima. Imam povecalo, pa cemo paliti riđe mrave i grančice na putu.
Samo jedan doticaj kista po platnu, ja cu uokvirit, i jos prodat to najvecem znalcu kao remekdijelo.
Treba samo malo truda. I to ne mog. Ja se ne moram truditi biti ja.
Osmjeh je tezi od crne rupe. Znam.
ponekad se treba spustit u one najprljavije rudnike pred zatvaranjem, s rusevnim kladama koje glume da podupiru prijeteće stijenje da se ne sruši. Tamo su pravi ljudi. Lagano ludi. Ali svjesni.
*Svijest, tražim svijest!
Sluša se: Idoli – Nebeska tema, Malena, Odbrana
Želi se: da ovo ne bude samo moja himna
Osjeća se: pa, u svakom slučaju bolje nego jučer. Nije loše, uopšte nije loše.
Post je objavljen 01.05.2007. u 20:40 sati.