Jedne noći usnio sam kako hodam
obalom mora s mojim Gospodinom.
Pred očima mi je, poput bljeska,
prošao cijeli život.
Smjenjivala se slika za slikom,
događaj za događajem,
ali uvijek sam u pijesku
vidio tragove dva para stopala;
jedan je pripadao meni,
a drugi par mojem Gospodinu.
Kada je nestalo i zadnje slike,
osvrnuo sam se i s čuđenjem ustanovio
da se na mnogo mjesta
u pijesku vide tragovi samo jednih stopala.
Bilo je to upravo onda kada sam prolazio
kroz najteža razdoblja svojeg života.
"Gospodine", zbunjeno sam upitao,
"kada sam sve ostavio da bih Te slijedio,
obećao si mi da ćeš uvijek biti uz mene.
Ipak, u trenucima kad mi je bilo najteže,
u pijesku se vide tragovi
samo jednih stopala.
Zašto si me napustio
kad sam Te najviše trebao?"
"Gospodin me uhvati za ruku i reče:
"Drago dijete, nikada te nisam ostavio samog,
a ponajmanje onda kad ti je bilo najteže.
Tamo gdje si vidio tragove
samo jednih stopala,
znaj: Nosio sam te na svojim ramenima."
Anonimus
Post je objavljen 01.05.2007. u 16:09 sati.