ZORAN MILANOVIĆ piše blog.
Za sada je napisao samo dva posta, ali i to je dosta.
Za r(j)ešenje hrvatskosrpskih složenih odnosa.
Milanovićev blog treba shvatiti kao ekstravagantan chat s nerijetko jogunastim cyberelektoratom, kao gestu dobrohotne izravnosti nesvojstvenu ovdašnjim političarima: nešto kao Clintonovo sviranje saksa ili Jeljcinovu čagicu; shvatimo li ga barem na tren kao ozbiljan politički diskurs mogućeg predsjednika hrvatskih socijaldemokrata i eventualnog hrvatskog premijera, stvari bi mogle postati složenije od prekodrinskih odnosa.
Jer, Milanović je, ničim izazvan, počinio neprisiljenu grješku.
Iako se poslužio oprobanim postupkom koji komunikolozi i propagandisti poznaju kao framing, konstruirajući/kontrolirajući značenjski okvir unutar kojega je from here to eternity osujećeno da se "Zoran Milanović" pročita kao Srbin, za čovjeka od diplomatskog iskustva omakao mu se nesvojstven faux pas: i mada je poruka među njegovim čitatelima ispravno i s lakoćom shvaćena, ne bi se kazalo da je i prihvaćena, dapače:
p.s. Sad znamo da nisi Zli Srbin! Ti si ipak dobri Hrvat koji može prepoznati Srbina, vrlo lako! To odvratno i vrlo strano tijelo... Da se razumijemo, gade se i meni!
Aj, savjetujem ti, bolje da ne pišeš blog - samo se slikaj na tv! Moja stara majka te obožava jer dobro izgledaš! Manje priče - više slikanja! Forza Milan! Forza Inter! Fashion week rulez! Andrea Pirlo will be your best friend! If you know who is Andrea Pirlo... (Rahmetli Ivan Stambolić, 30.04.2007. 02:38)
Očito, kako vele skolastici, objašnjenje koje nije traženo dovoljna je optužba.
DECA
DJECA
Zaokružite na gornje dvije slike 10 razlika, bez obzira na nacionalnu, vjersku, itd. pripadnost.
Iz života...
Prilično vjerolomno sam počeo. Nikako, baš nikako naći vremena za odgovore i novi post. Svaki dan do kasnih sati krstarim Slavonijom ili nekim drugim krajem, posjećujem zakutne varoši i vraćam se mrtav umoran, ali zadovoljan. Ima to sve smisla.
Riječ, dvije o sebi. Rođen sam u Zagrebu, 30 listopada 1966. godine. Nisam, dakle, tako mlad kao što se katkad sugerira. Odrastao sam u Zagrebu. Prvo na Trnju (kod Petlje), uz miris peći na kruta goriva koji se širio svake jeseni i zime, zatim na Svetom duhu na Črnomercu. Ako po nečemu pamtim djetinjstvo, to su sigurnost i zaštićenost. I puno smijeha i zabave. Mi smo klinci visjeli u grozdovima po haustorima i vežama; bili smo različitih ekonomskih, socijalnih i zavičajno-nacionalnih obilježja. Srbe sam prepoznavao po tome što su navijali za Zvezdu ili Partizan. Bilo ih je u mome razredu i na njih sam gledao kao na obične susjede, cure i dečke iz kvarta, koji se od mene ne razlikuju ni po čemu, osim po tomu što navijaju za rečene klubove i što im očevi uglavnom nose uniformu. Družili smo se s njima i oni s nama. Incidenata nije bilo. Zatupljujuća prividna sloboda naših roditelja, a u stvari puka nesloboda, nije nas se u početku ticala. Kasnije smo je, u ranim osamdesetima, počinjali osjećati i branili se od nje bijegom u ironiju, rock i ostale surogate. Nisam, što se glazbe tiče, posebno napredovao od tada. Evolucijski sam doživio sudbinu mnogih izgubljenih lanaca hominida. Ipak, osnovni DNA kod je sačuvan.
Pamtim kao danas povorku adolescenata kako hodočasti prema Zebri (Kulušiću), udaljenoj nešto više od kilometra od našega kvarta. Počinjao je Novi val, bila je godina osamdeseta. Nismo znali da se radi o prekidu višegodišnje letargije u koju su Zagreb i Hrvatska bili okovani kao u vječni led; općenito, nismo znali ništa. Osjećali smo i to je bilo dovoljno. Osjećali smo golu i golemu energiju Azre, Filma, Idola, Šarle, Orgazma i ostalih, ali prije svega Azre i Džonija.
Išao sam u srednju školu u zgradu na Rooseveltovom trgu, gdje se danas nalazi muzej Mimara. Izvorno je to bila Prva gimnazija, a u moje vrijeme Centar za upravu i pravosuđe. Nakon toga na faks, dvjesto metara dalje, na pravo. Nije mi išlo loše, ocjene uglavnom visoke, čak sam i Rektorovu nagradu dobio. Na zadnjoj godini (1990.) nas četvero išli smo u Haag, na Međunarodni sud pravde, na natjecanje iz međunarodnog javnog prava 'Telders', gdje smo u stvari bili predstavnici Jugoslavije. Konkurencija najjača sa Zapada. Prošli smo dobro, gornji dom. Još i tada, u travnju 1990., bili smo jedini iz srednje i istočne Europe. Nije bilo ni Čeha, ni Poljaka, ni Mađara. U svakom slučaju, jako iskustvo za mene.
A sada u šestu. Od škola sam još završio nekoliko diplomatskih (UN-ovu među ostalima), studirao sam na poslijediplomskom iz međunarodnog prava u Zagrebu (nisam završio) te diplomirao na poslijediplomskom studiju europskog i komparativnog prava na flamanskom Sveučilištu u Bruxellesu (V.U.B.). Radio sam u našoj diplomaciji jednaest godina, bio jedan mandat na službi u EU i NATO-u , bio pomoćnik ministra vanjskih poslova za mutilateralu (međunarodne organizacije), puno pregovarao i učio od boljih od sebe. Profesionalna diplomacija spada u one malobrojne profesije u kojim vrlo brzo imate priliku suočiti se s najboljima s one druge strane. U roku od nekoliko godina, pod uvjetom da nešto značite u vlastitoj službi, put vas neizbježno vodi na megdan Minotaurima diplomacije u Washingtonu, Londonu, Parizu, Berlinu i drugdje. Gledaš, učiš, malo posrćeš, pa te vuku za nos, ustaješ i tako u krug. Na kraju shvatiš da si narastao i dorastao. Oženiš se, dobiješ djecu i polako, polako počinješ biti nezadovoljan društvom u kojem živiš i namjeravaš živjeti do kraja. I poželiš ga mijenjati.
I onda odeš u politiku. Zašto, s kojim motivima te zašto je stranačka demokracija toliko važna – u sljedećem postu. Definitivno prije Praznika rada!
KOMENTARI ZORANA MILANOVIĆA
Što se tiče moje opaske o Srbima u kvartu moga djetinjstva, želio sam reći jedno: nikada ih nisam doživljavao kao strano tijelo, već kao susjede, koji se od mene ni po čemu nisu razlikovali. Većina nas je tako razmišljala i osjećala. Napominjem da sam odrastao u četvrti s puno oficirskih zgrada. Odnos prema manjinama, posebno Srbima, nakon svega kroz što smo prošli i u što smo bili gurnuti, fatalno je važna stvar. Uložit ću jako puno napora i vremena da ti odnosi budu što bolji. Na obostranu korist. (Zoran Milanović 29.04.2007. 23:09)
Iza 'famozne rečenice o Srbima' stojim i dalje. Tko ne shvaća, neka razmišlja. Hrvatsko-srpski odnosi su bili prokletstvo prošloga stoljeća. Da se to ne bi ponovilo, treba razgovarati, i to puno. To nema veze s podjelom na ljevicu i desnicu, već sa zdravim razumom.
Odgovori na neka pitanja:
(Edi)
- NDH nije valjala od prvoga dana (Quod ab initio non valet, in tractu temporis...)
- Hrvatska je zabrljala s BiH sve što se zabrljati može. Ipak, vojne agresije nije bilo. Bilo je puno uplitanja, s manje ili više pravne osnove
- bog zna kako su transkripti dospjeli tamo! Teško ti mogu odgovoriti na to pitanje.
- promijenio Ustav i retroaktivno neka kaznena djela izvukao iz zastare.
- javne, a ne državne potrošnje, koja ipak nije tolika, ali je svakako previsoka. Štedio bih na svakom koraku. Mi smo dosta neracionalno društvo.
(Druz Nabih Berri)
- nemam recept za školstvo isisan iz prsta. Školovao sam se u Belgiji i znam iz prve ruke o važnosti tutoriala i odnosa student-profesor. Besplatno školstvo je najskuplje školstvo ako diplome ne vrijede na tržištu. Dakle, ostavio bih uglavnom sve besplatno u javnim visokoškolskim ustanovama, a poticao osnivanje i razvoj privatnih. Tu smo, naime, na samom dnu. Konkurencija jača i potiče na usavršavanje. Pogledaj medije.
- bivša vlada plaćala je redovito. I opet će.
- Jurčićev program, odnosno ciljevi ekonomske politike, ne trebaju doradu. Posebno ne moju. Pored svega interesa za ekonomiju i politekonomiju, ja sam ipak amater u tom području.
- prekovremeni rad - prekovremena plaća. Poštena plaća za pošten rad. Bez plaće - kazneno djelo. U stvari, krivično djelo. Nitko ne zna zašto su promijenili termin. Kazna i krivnja nisu istoznačnice.
- nisam za privatizaciju zdravstva. Da pojasnim što mislim pod tim. Nisam protiv privatnih investicija u zdravstvo. Naprotiv, potrebne su i za njima postoji potražnja. Zašto ne privatna bolnica? Javno zdravstvo treba ostati dostupno svima i besplatno, odnosno skoro besplatno, uz socijalne korektive. To je jedna od najboljih stvari koju je ovo društvo iznjedrilo u zadnjih šezdeset godina i očuvanje i unapređenje tog sustava predstavlja zadnju crtu obrane u mom politčkom razmišljanju. Potpuna privatizacija zdravstva američka je izmišljotina, kao i slobodno nošenje i vitlanje vatrenim oružjem. Redovito netko nastrada i od jednog i od drugog. Medicare i Medicaid dođu mu kao milostinja za sirotinju i starce. 'Neoliberalna' Velika Britanija razvija od 1945. sustav javnog zdravstva (NHS), koji se ni Thatcherica nije usudila poremetiti i u koji je laburistička vlast u zadnjih deset godina udvostručila ulaganja.
- jesam za olakšavanje dobivanja azila u RH.
Odgovor na pitanje o hominidima:
To ti je ovako nekako - hominidi su paralelne vrste srodne homo sapiensu, nestale u vrtlogu evolucije. Ima ih nekoliko, na raznim lokalitetima. Dakle, nešto što je moglo postati homo sapiens, ali iz nepoznatih razloga nije postalo. DNA im je skoro identičan našem, ali... vrag je u detalju. Nadam se da u kontekstu mog glazbenog razvoja ta metafora drži vodu. (Zoran Milanović 30.04.2007. 22:05)
IZBOR IZ KOMENTARA ČITATELJA
• Za nekoliko navoda tražim dodatno objašnjenje:
1.Distanciraš se od Srba iz svog djetinjstva, oficirske djece...a mene 'Zoran Milanović' asocira baš na jednog takvog i zato mi doimaš pokondireno. Ne budi mi zamjereno.
2.'Zatupljujuća prividna sloboda naših roditelja, a u stvari puka nesloboda, nije nas se u početku ticala.' Vrlo račanlijanski, štoviše-tomacijanski i što se mene tiče, još jedan dokaz da je SDP iskoristio nevolju i perfidno uzurpirao lijevi dio biračkog tijela, upregnuvši ga u malograđansko kolo salonskog lijevog centra željnog opstanka na političkoj sceni pod svaku cijenu.
• PITANJA:
1. Kako danas prepoznaješ Srbe?
2. Što je sa zagrebačkim Srbima koji cijeli život navijaju za Dinamo? Kako njih prepoznaješ? Imaju li malo više čelo od Grobara i Cigana?
3. Možeš li malo malo podrobnije pojasniti slijedeću rečenicu:"Evolucijski sam doživio sudbinu mnogih izgubljenih lanaca hominida. Ipak, osnovni DNA kod je sačuvan."
http://www.pedja-licina.com/blog/?p=105 (pedja 28.04.2007. 19:53)
• Ti si možda slušao Azru, ali ništa nisi čuo. (Fidel 28.04.2007. 22:15)
• "Srbe sam prepoznavao po tome što su navijali za Zvezdu ili Partizan"! Iako sljedeća rečenica govori kako si na njih gledao kao na obične susjede, ta rečenica zvuči nacionalistički(kao neki gestapovac)! Ne znam zašto si to uopće spominjao? Možda zato što tvoje ime i prezime su nerijetko Srpska imena i prezimena! Svi mi imamo prijatelje koji su Srpske nacionalnosti i gledamo na njih jednako kao na druge, samim tim što si u SDP-u govori da nemaš nikakvih predrasuda prema građanima druge nacionalnosti. Sve ostalo je pohvalno! (FOKAN OS 29.04.2007. 17:45)
• Nije mi jasno zbog čega niste opisali prepoznavanje ostalih. Što je bilo sa Bošnjacima? Velež? Ili je sve to ipak za vas prekomplicirano i nepoznato područje. Sva sreća da su crnci crni, ali ćete imati problema sa Kinezima jer žuti su i Korejci, Vjetnamci, ne znam da li znate njihovu nogometnu ligu. Pošto pretendirate za premijera -potrudite se, Kineza ima dosta u Hrvatskoj. Možda ste Vi ipak u pogrešnoj stranci. (sokol 29.04.2007. 19:26)
• Iskreno mi je zao sto ste izgubili velikog covjeka. Moja sucut.
samo se nadam da njegov rad i trud nije bio uzalud i da cete slijediti njegove vrijednosti. Nadam se i da unutar stranke nece doci do "borbe za vlast", to bi zaista bila katastrofa. (vjera 29.04.2007. 22:31)
• Gospodine Milanoviću, Vi me začuđujete. Tako obrazovan čovjek, k tome i političar a o ljudima se izražava kao o stranom tijelu. Ovdje ću se zaustaviti. Mislim da trebate početi svladavati lekcije. Nek Vam ovo bude prva. Čovjek ne može biti STRANO TIJELO. (sokol 30.04.2007. 00:53)
• Dragi Zorane,
bez ikakvog motiva i bez ikakvog razloga u svoj blog ubacio si rečenicu "Srbe sam prepoznavao...". Zašto? Zašto, pobogu? Zašto, dođavola? To, otprilike, izgleda kao da gledaš kvalitetan pornić 80 minuta, a onda pornić postane teška psihološka drama. E, tako zvuči ta rečenica. Pitam se zašto? Što te je ponukalo da to staviš?
Well, svi mi znamo zašto si to napravio! Pravi i jedini razlog te rečenice leži u podatku da si ti vrlo sv(ij)estan činjenice kako, gotovo 70% naroda ove jadne i ratom uništene zemlje od strane tih groznih Srba, misli da si upravo ti Srbin! No, s gornjom rečenicom, u kojoj svima nama vrlo plastično objašnjavaš na koji si način znao prepoznavati Srbe, ipak uspijevaš sprati nevjerojatnu i odvratnu ljagu sa svojeg imena i prezimena, te nas uvjeravaš kako ti, ni u kojem slučaju, ne možeš biti predstavnik tog imperijalističkog i bahatog naroda koji nam još uvijek prijeti! S traktora i iz kukuruza!
E, sada...
Jeli bitno tko si i što si? Da li takva rečenica priliči liku koji bi bio vođa socijaldemokratske partije u Lijepoj Našoj?
Svakako, ne priliči!
No, stvar je u tome da gospon Zoran nije vođa socijaldemokracije u Lijepoj Našoj, on bi samo bio vođa, samo zato da bude vođa, bez obzira na sve! Podsjeća me na one manekenke koje će dati svoja usta muškom spolnom organu kako bi naposlijetku izašle na bistu, na Fashion Weeku u Milanu, prije utakmice Inter-Milan. Zbog takvih ljudi i zbog rečenica tipa "Srbe sam prepoznavao..." radije ću glasati za HSP nego za SDP! Samo zato jer znam na čemu sam!
p.s. Sad znamo da nisi Zli Srbin! Ti si ipak dobri Hrvat koji može prepoznati Srbina, vrlo lako! To odvratno i vrlo strano tijelo... Da se razumijemo, gade se i meni!
Aj, savjetujem ti, bolje da ne pišeš blog - samo se slikaj na tv! Moja stara majka te obožava jer dobro izgledaš! Manje priče - više slikanja! Forza Milan! Forza Inter! Fashion week rulez! Andrea Pirlo will be your best friend! If you know who is Andrea Pirlo... (Rahmetli Ivan Stambolić, 30.04.2007. 02:38)
• Uh...
Možda je Milanović fakat špijun iz HSP-a? Teorija zavjere... (ljuti bloger 30.04.2007. 02:53)
• Sumnjam! To je Šešeljev igrač! Vjeruj! (Rahmetli Ivan Stambolić 30.04.2007. 02:55)
• Ipak je Srbin? Ha? (ljuti bloger 30.04.2007. 02:57)
• Nije Srbin! Hrvat je! Ko i Šešelj! (Rahmetli Ivan Stambolić 30.04.2007. 02:58)
• Ti, rahmetli, crnogorski kume, sad ću ti objasniti neke stvari!
Radi se o tipu koji je fuckin' j****o frustrated! Pazi... on je '77 znao tko su Srbi??? Ha, ha! Dobro kaže hatepogodak! Srbi su iz Srbije! Hrvati iz Hrvatske! Slovenci su iz Slovenije itd. Tak smo svi mi ko klinci mislili i znali. Igrali smo se kauboja i indijanaca ili partizana i Nijemaca. Ali on je točno znao tko je tko! Pa jebote, zakaj Milanovića nisam upoznao '77. da mi kaže tko je tko, da mi objasni kak je anglosaksonska doseljenička banda ubijala Indiajance! Da nikad ne budem kauboj u toj igri!!! Ha? Ne, ja sam uvijek želio biti kauboj! Zato kaj su bili bolje naoružani, imali su laso i boljeg konja od Indijanaca! I vidi još razmišljanje o tome kaj je sa zagrebačkim Srbima koji cijeli život navijaju za Dinamo? Kakvi su to Srbi? Izdajnici? Njih nije skužio? Kako? To dobro kaže pedja. Znam njega iz vidjenja i znam da je uvijek na svakoj dinamovoj tekmi, oduvijek. Nu zajc, možda ovaj Milanović i danas može prepoznati Srbe? Sramota! Užas! Ovo kaj si napisao za HSP... Razmislit ću...
p.s. Znam i jednog Hrvata koji je navijao za Partizan. Zove se Franjo Tuđman! (ljuti bloger 30.04.2007. 04:11)
• svidjelo mi se pročitati...nije bilo ni čeha ..ni poljaka..ni mađara...
nije ih bilo a sada su u europi ...iako sam osobno toliko time dirnuta da često kažem neću zadnja pa neću ni u europu ...ipak ću se prizvat pameti pa Vas lijepo molim...jer vi ćete imati mogućnosti, prolike i moći trudite se najjače što možete da kod svakog "Europljanina" ostavite dojam uljuđenosti, znanja i poštenja...jer osobno mislim da vi to možete, neka barem znaju da vrijedimo, neka se uvjere,...pa nismo mi svi ratni zločinci.
pozdrav (rejhana 30.04.2007. 07:52)
• U rečenici samoj po sebi ne vidim ništa toliko sporno... Nekako mi se čini da je problem malo složeniji... Svi mi kukamo što se političari izražavaju u floskulama, što oprezno važu svaku riječ i po govoru sliče kao jaje jajetu... A bez obzira na to važemo im svaku riječ, tražimo skrivena značenja, vjerojatno i tamo gdje ih nema... Dakle, sami ih prisiljavamo da pričaju a ne govore ništa, ne? Čini mi se da je to i ovdje slučaj... uostalom, u nastavku rečenice gosp. Milanović govori: "Bilo ih je u mome razredu i na njih sam gledao kao na obične susjede, cure i dečke iz kvarta, koji se od mene ne razlikuju ni po čemu...", dakle, nije pravio nekakvu razliku između ljudi po nacionalnoj osnovi... Ne kužim u čemu je problem?
A ljudi se prepoznaju... pa kakvo je zlo ako ja kažem, npr. da sam prepoznao Kineza po boji kože ili pravoslavnog svećenika po bradi i mantiji? To ne znači da mu lijepim etiketu... Pa ljudi moji, društvo je heterogeno samo po sebi... ako razlike između nas zamagljujemo, umjesto što se njima ponosimo, što time dobijamo? I kakva je šteta u tome što, npr. nekome kažem da je Srbin? Pa to nije uvreda, nego činjenica... Nevažna u kontekstu odnosa prema toj osobi, ali ipak stoji. (Fidelis 30.04.2007. 09:47)
• Luzeri, g. Milanović bacio vam je udicu sa poznatim mamcem (srbi) a vi se spremno uhvatiste. Kako ne prepoznajete to da je upravo time isprovocirao u stilu svojih partijskih drugova cijelu ovu polemeiku? Bilo bi puno bolje fokusirati pažnju na to što nam dotični gospodin ima ponuditi, no ništa od toga. Kako već rekoše "mnogo vike ni za što". (vuso be good 30.04.2007. 12:22)
• Uopće nije bitno kako se tko zove, gdje je rođen, ili odakle su mu roditelji! Ako se netko osjeća kao Hrvat, a usto mu u domovnici pod narodnost piše HRVAT, onda ni vama nacionalistima (iako ste vi zadnji do čijeg mišljenja bi nekom trebalo stati) to kako se tko zove (ili bilo šta drugo) nebi trebalo smetati! Inače za vas koji se povodite tom ideologijom, a u nebesa dižete Tuđmana...njegov unuk zove se Dejan Košutić, rođen je u Beogradu '70, a u Zagreb je došao '78! Sapienti sat (... 30.04.2007. 13:10)
• milanovicu moze li par konkretnih pitanja!?
1.tvoj osobni stav prema ndh?
2.dali je hrvatska napravila vojnu agresiju na bih!?
3.dali je tudmanove transkripte trebalo proslijediti hagu!?
4.po rijesenju komisije za reviziju privatizacije, 94% privatizacijskih postupaka je napravljeno na kriminalni nacin i sto bi ti osobno po tom pitanju napravio kad bi sa pozicije predsjednika sdp-a na slijedecim izborima vi dobili vecinsku vlast!?
5.na koji nacin bi tad rijesio i problem ogromne drzavne potrosnje u postotku preko 70% bdp-a!? (edi 30.04.2007. 13:56)
• Očigledno je da famozna rečenica o Srbima ti nije baš trebala! U ovoj Hrvatskoj uz onu o partizanima i ustašama, upravo Srbija i Srbi su najslađa tema za raspravljat. Nije bitno tko je kakve nacionalnosti! Meni je osobno draži neki Srbin od nekog usranog Engleza ili Francuza koji nas tjera da se prilagođavamo njihovim pravilima i običajima inače nema ništa od EU! Nabijem ja njih na onu moju dugu cijev! Mi Hrvati smo na BALKANU i time se trebamo ponositi i ne pretvarati se da smo dio Zapada jer nismo! Hrvati, Bosanci i Srbi su kao najbolji prijatelji-stalno su zajedno često se svađaju i potuku ali se na kraju pomire i ne mogu jedno bez drugoga.(šta mislite u koju zemlje mi najviše izvozimo svoje proizvode) pa znamo mi Balkanci šta valja! Ja ne mogu vjerovati kako su Hrvati do sada preživjeli, a da nismo bili u EU?! Čudo! Milanoviću ti si mi se sviđaš jer znaš odgovoriti na uvrede koje HDZ-ovci izreknu. Nastavi put Ivice Račana kao što je on to radio samo nemoj biti tako neodlučan kao što je on bio! (FOKAN OSIJEK 30.04.2007. 15:44)
• Eto objasnio si raji da nisi Srbin..mada si to trebao prešutjeti, na takve stvari se ne odgovara, jer čak i da jesi Srbin (o.p.: homoseksualac, dvospolac, crnac, pravoslavac..) to je ipak privatna stvar, koja te ne određuje kao čovjeka, nije mjera tvojih sposobnosti i dr. Dok god se ljudi ufuravaju po sistemu pripadnosti, živketi će kao ovce.
Baš bih volio znati definiciju što znači biti Srbin (osim navijati za Crvenu Zvezdu..)
Kad pomislim da su se ljudi zbog toga ubijali, pomislim i da su oni jasno znali značenje koje ih motivira na isto. Pa sad bih molio da jedan od takvih mi objasni veoma jasno: Što je to Srbin? (Domagoj 30.04.2007. 16:50)
• Prije svega moja iskrena sućut za smrt Ivice Račana
Što ste zapeli za te Srbe? Čovjek je istina to nepotrebno napisao, ali to što je napisao je istina i bio je dio odrastanja. Odrastao sam u istom kvartu kao i on. Velik broj zgrada je bio vojni i velik dio djece su bili djeca oficira. Kasnije smo tek krajem 80-tih saznali da su većina od njih bili Srbi i stvarno kada se kasnije analizira razlikovali smo se jedino što je 99% njih navijalo za Partizan ili Zvezdu. Kako smo saznali da su Srbi? Pa eto nešto prije rata su počeli pričati o tome da su ugroženi, velik broj ih se odselio. I sam sam bio na oproštajkama nekih koji su otišli pred rat. Isto tako očevi, oficiri nekih od njih su nas gađali snajperima. Očevi nekih su i stradali bez razloga od "velikih Hrvata" koji su se na taj način dokazivali umjesto da odu u Kostajnicu, Pakrac ili Gospić, ali mislim da bi ovo trebali biti izbori na kojima trebaju odlučiti neke druge stvari, a ne di je tko bio 41' ili 91'.
Prije svega bi mi bilo drago da jedan Trnjan postane premijer, ali zanima me i slijedeće:
- kako misliš riješiti problem školstva. Da li uvesti školarine na fakultete ili ne? Iskreno ono što ste do sada napisali u programu je veliko ništa
- da li imaš i neki drugi ekonomski plan osim onoga što je predložio Jurčić.
- kako misliš povećati prava radnika, pogotovo onih koji moraju raditi prekovremeno i bez plaće
- kako rješiti problem da svake izborne godine naplata stane i čeka se gotovo godina dana da nova vlada profunkcionira. Možda ovo izgleda nebitno, no mnogo njih razmišlja i o tome kada zaokružuju na biralištima
- što misliš do koje granice treba ići u privatizaciji. Što nikako ne bi smjeli privatizirati?
- da li si za privatizaciju zdravstva i do koje granice
- da li imaš kakav prijedlog kako poboljšati položaj umirovljenika. Da li im olakšati dodatno zapošljavanje
- da li si za olakšanje dobivanja azila u RH (druz 30.04.2007. 21:06)
• Z.M. jedini je SDPov politicar od sdpovih blogera koji se kandidirao za Racanova nasljednika i jedini koji ga nije ni spomenuo ovih dana.
Pretuzno.
Znakovito? (ah 01.05.2007. 01:12)
• Opet dvije briljantne rečenice!
1. Tko ne shvaća - neka razmišlja!
Ovo je nevjerojatna rečenica i vraća me u djetinjstvo!
Ta me rečenica podsjeća na mog profesora povijesti iz srednje škole kad mi je dao jedinicu i neopravdani! Isto to mi je rekao - "Ti, mali... Ništa ne shvaćaš, jer ne razmišljaš! Evo ti sad komad i neopravdani i marš iz razreda! Šta se praviš pametan? Ja jedini znam kako je zapravo bilo!" A ja sam njemu samo rekao da su za sva zla u prvom i drugom svjetskom ratu zapravo krivi Britanci! Nije me shvatio! Dobio sam komad i neopravdani, jer je u povijesnim čitankama pisalo da su za sve krivi Nijemci! Valjda su njegovi iz Londona rodom, a ovdje se bio zaposlio da malko predaje povijest! Tako je to! U nedostatku argumenata svojeg briljantnog stava samo kaži onome koji ti se suprotstavi - "Ti ne shvaćaš - razmisli!" Ili još bolje - "Tko ne shvaća - neka razmišlja!" Mislim, o čemu da razmišljam? Argumentiraj svoj stav!
2.Hrvatsko-srpski odnosi su prokletstvo prošlog stoljeća?
a) prošlo stoljeće počelo je 1901. godine. Nekoliko godina poslije, 1906. godine, Svetozar Pribićević bijaše jedan od osnivača hrvatsko-srpske koalicije, kako bi se Hrvati i Srbi u Hrvatskoj zajedno branili protiv austrijskog imperijalizma. Bili su dobri prijatelji! Da ne spominjem kako je Josif Runjanin, hrvatski Srbin iz Vinkovaca, pedesetak godina prije ovih događaja, već skladao "Lijepu našu!"
b) U prvom svjetskom ratu Hrvati i hrvatski Srbi bili su austrijski vojnici i zajedno, s ostalim narodima monarhije, napali su Srbiju, zbog ubojstva Franza Ferdinanda. U prvim redovima te vojske bili su Hrvati i hrvatski Srbi, vojnici koji su živjeli u tadašnjoj austrijskoj imperiji. U prvim redovima bili su zato što su bili nevjerojatni ludi i fanatični borci! U tim prvim redovima, bili su jako dobri prijatelji.
c) Isti ti Hrvati, većinom iz Dalmacije i Istre, kao isti ti Srbi, većimom s Banije i Korduna, zajedno su se borili protiv Nijemaca, Talijana, četnika i ustaša u drugom svjetskom. Pobjedili su zajedno! Bili su dobri prijatelji!
d) Poslije su ti Hrvati i ti Srbi izgradili zajedničku domovinu, zajedno s manjim narodima poput Makedonaca, Crnogoraca i Slovenaca. Svi su bili dobri prijatelji. Bilo je sve ok do 1987. godine, kad se pojavio onaj gad od Miloševića.
Ako ti povijest gledaš na osnovi zadnjih deset godina prošlog stoljeća, te na temelju toga zaključuješ kako su hrvatsko-srpski odnosi bili prokletstvo cijelog prošlog stoljeća, e onda me podsjećaš na onog mog profesora s početka teksta. Možda bi povijest mogao predavati u vrtiću pa maloj djeci objašnjavati Tuđmanovu teoriju kako su naši Srbi uvijek bili zli i stotinama godina su kovali plan za pripajanje Knina Šumadiji! A mi Hrvati bili smo kao guske u magli i nismo ništa shvaćali! Osim, naravno, znali smo ove gadove koji su navijali za Partizan i Zvezdu! Prepoznavali smo ih...
Dobro, možda si cijelo ovo vrijeme mislio na hrvatsko-srbijanske odnose? A ne na hrvatsko-srpske odnose? Ako si tako mislio, onda se vrlo loše izražavaš, u smislu pisane riječi! (Rahmetli Ivan Stambolic 01.05.2007. 05:54)
Slika iz vremena kad još nisam ništa znao i još nisam verovao
Da na svetu tuge ima
Jedino mi važno bilo da postanem levo krilo
Il' centarfor školskog tima.
Post Scriptum
Post Zorana Milanovića važniji je no što se na prvi pogled čini, iz najmanje dva razloga.
Za Milanovića, taj je post važan jer dokazuje da misli ozbiljno: uspostavljajući ovako osebujno svoj identitet, pa i uz rizik javnog skandala čija gromoglasnost i opet može biti involvirana kao promotivna prednost, Milanović je pokazao da misli do te mjere ozbiljno da je postao kandidat opasnih namjera: izjavom "Ja nisam Srbin!", Milanović ne samo da želi preuzeti Bandićev elektorat, nego jasno daje do znanja da kani biti kandidat za premijera - ta, u utakmici za predsjednika SDP-a takvo mu očitovanje ne bi bilo neophodno. Usput: očito je da je Milanović sasvjetovan, da iza ovog strahovito rizičnog poteza stoji izuzetno promišljen PR rezon; ako iz ovih digitalnih premisa dobro zaključujem, nesporazum je oko Tureka već odvano zaboravljen!
Drugi je rezlog općenitije naravi. Od Tuđmanove izjave da mu žena - hvala na pitanju i dragom Bogu - nije ni Židovka ni Srpkinja, došli smo do eto do izjave: Ja nisam Srbin!
Izjava je tek na prvi poled samorazumljiva: Zašto bi uopće Zoran Milanović morao izjavljivati takvo što?
Naravno, ne govorim to iz naivnoidealističkih iluzija o zemlji u kojoj živim; govorim o činjenici da nije po sebi shvatljivao zašto bi bilo koji hrvatski političar, krenuvši u neku izbornu utrku, na njenom početku danas morao kazati: Ja nisam Srbin!?
Da, pitanje je izlišno radi li se o Hrvoju Horvatu.
Ali, sve je u tome, kako kaže prvi komentator Milanovićeva posta, da Zoran Milanović nekako asocira na oficirsko dijete, dijete iz Milanovićevih oficirskih zgrada!
To je taj užas identiteta: bez decidiranog razlikovnog rječnika teško ćemo ustanoviti je li naredna riječ srpska ili sljedeća hrvatska!
A kako je tek onda s ljudima, pa i kad se zovu Zoran Milanović! Je li teško bilo biti Zoran Milanović devedesetih u Zagrebu? Je li Zoran Milanović morao objašnjavati da on nije dijete iz oficirskih zgrada? Jesu li te zabune u pogledu njegova identiteta, onog bazičnog: Je li naš?, bile česte?
Zoran Milanović na sebe je preuzeo tešku zadaću: on je netom postao simbol naših minimalnih razlika!
Oko kojih se valja potruditi!
Odatle je sasvim lako shvatljivo zašto nas Milanović nužno mora podsjetiti da nije Srbin:
On je Hrvat koji je tako fatalno sličan Srbima da Hrvate naprosto mora podsjetiti ne samo na to da on to nije, nego - što je istinski smisao njegova čina - ponajprije na to da oni to nisu: nekome bi naime moglo pasti na pamet da svi Hrvati neugodno podsjećaju na Srbe, i vice versa, a gdje smo onda?!
Zamislite kako bi se u ovom podneblju proveo čovjek koji bi nas na tako neugodnu istinu stalno iznova asocirao.
Kakva strašna sudbina.
Mislim na sudbinu jednog ili dva naroda.
Zbog koje mi dođe da kažem: Ja nisam Hrvat.
Ne takav.