Danas krecem pa pakovanjem.Pocinje odbrojavanje, jos malo je dana ostalo.U Nedjelju u 4 i 30 polijecemo iz NY za Frankfurt, pa za Zagreb, i pravac u Slavoniju.
Proslo je i tih sest dugih godina, dosao je dugo iscekivani cas.Puno emocija se mjesa u meni.Radosti, tuge, ne znam cemu da se prepustim.
Jedino sto me uistinu raduje je to da ce djeca uzivati u silnoj slobodi.Sve ono sto mi je ovdje silan napor da im pruzim, tamo ce im biti na dohvat ruke.Ujutro se ustanu i pravac na dvoriste, bez bojazni da ce im se nesto dogoditi.
Idem, nemam puno vremena.Danas su nam se najavili prijatelji sa klincima, da se poigraju jos malo prije nego krenemo.Juce su isto bili jedni.
U Cetvrtak navece cu se naci sa frendicom, da se onako u miru ispricamo, i popijrmo pivicu.
Falit ce mi nasi svakodnevni razgovori.Djeca u Subotu imaju priredbu.Puno se toga jos zgusnulo u ovo kratko vrijeme.
Nadam se da cu se uspjeti javiti od kuce koji puta.Pozdravljam vas sve skupa, i zelim da provedete sto ugodnije ljeto!
Post je objavljen 01.05.2007. u 14:28 sati.