Marketing
Arapska ljubaznost
Evo jedan totalno ljetni post. Budući da vikendom ovdje nemam što raditi ovdje, osim pod većer kad kupam svoju jetrecu u povećim količinama Red Bull votke.
Iako sam prestao, na odvikavanju sam.
Ja, Reza i Mohanad (moje kolege sa posla, vrlo zabavni ljudi, ovim putem ih pozdravljam bilo di da jesu), odlučili smo posjetiti jedinu javnu plažu u Bahrainu. Nedavno sam čuo da postoji jedna puno bolja, ali se treba voziti 45 minuta brodom do nje. Ako kad odem tamo očekujte post.
Kao što sam već prije napiso, namjena ove plaže nije kupanje, već jednostavno opuštanje i druženje sa obitelji. Mislim da je glavni razlog tome, činjenica da puno arapa ne zna baš plivati, a i žene ne smiju baš paradirati u badićima, KVRAGU. Tako da na toj plaži uglavnom možete vidjeti puno indijaca i arapa. Zapadnjaci se uglavnom kupaju po bazenima.
Ove kućice su zato da se obitelj može smjestit unutra, tj da ženski dio obitelji može komotno skinuti abaje. Koliko sam skužio svaka obitelj ima jednu, jer su zaključane lokotima, a možda se i iznajmljuju.
Imajte na umu da su ove slike slikane u 2 mjesecu, pa neka mi netko veli da nije vruće ovdje.
Prvo kad smo došli na plažu i uputili se prema vodi, dočeko nas je ljep primjerak domaće faune.
Ova slika je samo za Marisi. Hihihihihihihi.
Kad mi je mama vidjela slike (ja budala kaj sam ih njoj pokazao) me gnjavila tjednima da se više ne kupam tamo.
Uglavnom stojimo mi pokraj jedne obitelji (udaljeni oko 2-3 metra), ja (ultra mršav) i Reza (veliki ljubitelj ribe), koja je pekla ribe. Reza je cijelo vrijeme pričao kako ta riba mora biti fina, majke mi ako nije to ponovio bar 100 puta. Nakon 5 minua dolazi arap k nama noseći dvije ogromne lepinje i dvije ogromne ribe na njima. Meni skroz neugodno, jer nisam naviknut na takvo nešto. Još mi se nije desilo da me netko ponudio hranom samo zato jer stojim pokraj njih.
Jedemo mi tako tu ribu, polako završavamo, a ludi Reza (Iranac) da slučajno ne baci baš ništa proć, uzeo kruh i počeo si njime čistiti prste (vrlo temeljito) od ribe, mljackajući sve u 16.
Nevjerojatno, ali dođe arap sa još jednom ribom. Meni već bilo toliko neugodno, da sam reko Rezi da prestane tako oćito moljakat.
Nakon toga sam otišo malo u more
Evo konačno i mene na blogu.
Kad se vratim, Reza ždere lubenicu, zbunjen pitam di je sad to nabavio, kad dolazi arap i dade meni poveći komad.
Odemo opet mi malo u more, kad se vratimo ta obitelj koja nas je hranila, se odmara i pijucka čaj. Reza opet počeo pričati kako je taj čaj super. Znajući kaj sljedi reko sam da mu šuti, ali Arap je već počeo stizat sa tri čaše.
Obitelj je inaće iz Bahraina. Ovim putem bi im htio zahvaliti, što su nas nahranili. Takvu gostoprimstvo i ljubaznost još nisam doživio ovdje. U KSA, nisam doživio ništa slično, zato mi se više dopada ovdje, ljudi su puno ljubazniji i opušteniji. Mislio sam da su Arapi totlano neljubazni, ovo je zbog iskustva u Saudiji, ali drago mi je vidjeti da su ono samo bili totalni primitivci. Inaće koliko nam je Reza pričao, ovaj naćin djeljenja je vrlo uobičajen među Arapima.
Evo imao sam i ja sreću da osjetim djelić te atmosfere.
P.S.
Prehlađen sam. Znate kako je teško skužiti dal imaš temperaturu ili ne. Ako nemam ukljućenu klimu znojim se i sa 36 i 37.5 stupnjeva.
Pozdrav iz Bahraina
Post je objavljen 01.05.2007. u 11:15 sati.