Marketing
miris graha
Na blagdan Svetog Josipa Radnika dominiraju ukrašene pozornice. Sindikalne i vojne. Sindikalni čelnici, kulminaciju svoje cjelogodišnje borbe za prava onih koji neposredno ostvaruju BDP, krune - podjelom porcija vojničkog graha s komadićima narodne kobasice.
Vojna proslava operacije „Bljesak“ iako nije okrugla privukla je cijeli politički vrh iz prostog razloga jer je izborna godina. Nema zvižduka i povika za isplatom zaostalih plaća. Nazočni su u pravilu komornog raspoloženja kakvo priliči sjećanju na poginule, pa su tako daleko zahvalnija publika - borcima za glasove.
Veterani, koji su preživjeli ovu i druge borbene operacije, stojeći pozorno, ponosno na prsima nose svoja TRI-ČETIRI odličja – nitko nema Zagijeva prsa, a bogme niti konto.
Sindikalni profesionalci (to su oni koje radnici koji ne primaju plaću, plaćaju da u njihovo ime nakon „teških“ pregovora popuste pred politikom i kapitalom – narodski rečeno – krpelji), će nakon velikih riječi nastojati izazvati kiselinu u želucu nazočnima kako bi im grah bolje sjeo, a nakon toga će s političarima na janjetinu ili teletinu ispod peke (ta Bože, sezona je).
Jedni i drugi će sutra na posao (ako ga imaju), a svibanjski tjedan započeti u srijedu još s punim želucem – što'š bolje…
Post je objavljen 01.05.2007. u 11:42 sati.