Tvoji prijatelji, međutim, ne miruju. Opcija osniva svoju alternativnu »grupu za demokratski pritisak« a pri idejnom i teorijskom centru Gradskog komiteta SK Zagreb. U njoj su i ljudi, koji na isti taj Savez komunista nasrću danas tako i toliko da je i tvoje Predsjedništvo CS SKJ moralo zauzeti stav prema kojemu takvi ne mogu biti u članstvu SKJ. Ali, ako ne mogu u SKJ to ne znači da ne mogu u SK Zgb! Materija nije neuništiva, nego mnogi ne znaju s njom. Sve se dade uništiti valjanim načinom pa tako i Partija. Za sve postoje majstori, stručnjaci. Oni kažu da ideju valja taliti na visokim temperaturama i zatim držati smrznutu na - 273 °C. Uostalom, zašto bi ona bila neuništiva? Pogledaj samo Sesardićev članak u zadnjoj »Theoriji« pa da vidiš što se marksizmu sprema, koji konac, koje ugasnuće ... U pitanje se ne dovodi više nekakva Partija ili marksizam kao takav ili Lenjin i Oktobar ili Tito i NOP-e, nego racionalizam, a to će reći sve gore pobrojano i još mnogo više. Ali to je filozofija a poznato je da se naša Partija filozofijom ne bavi jer je 11. tezu o Feuerbachu netko u njezinom rukovodstvu pročitao doslovno pa odlučio da mijenja svijet duhu usuprot.
Kako vidiš, odlutah ja... Ali, da ne zaboravim. Ista ta »Borba« dala je, naravno, obilan publicitet »demokratskoj grupi za pritisak«. Mi se, znači, ne smijemo dobrovoljno udružiti ni na najširoj jugoslavenskoj osnovi u književnu asocijaciju, koja nikoga i ništa ne »pritišće« (već se od pritiska još i brani), a tvoje pristaše i opcijaški drugovi mogu stvarati (pri Komitetu!) grupe za pritisak i još za to primati javnu podršku i priznanje, okupljajući u svojim redovima - ponavljam - i otvorene neprijatelje Saveza komunista, potpisnike Fonda solidarnosti i druge. Zaista, zašto bi se ti oko toga neposredno izjašnjavao? Nisi lud da se zamjeraš Mikecinu i družini, nije takva situacija, nisu takva duhovna s/kretanja.
Pišem ovo u polusnu pa ponešto već i od/sanjam. Oprosti, uskoro će java. Zaboravimo epizodu! Takvih je bezbroj u životu i daleko bi nas odvelo samo da ih nabrojimo. Napokon, to je učinio (i ništa bitno više i ništa bitno drugo) onaj čuveni materijal za savjetovanje u maju 1984. godine, koji će kasnije pod omraženim imenom Bijela knjiga biti prokazan kao djelo nečastivog. Neće mu pomoći ni podrška Centralnog komiteta, neće mu pomoći ništa, ali o tom potom. Prethodno valja, kako rekoh, raščistiti teren, ukazati na ona bitna mjesta, odnosno trenutke kad su se na javnoj sceni odigravali presudni događaji koji će kasnije po jednoj dubljoj logici usmjeravati društvena kretanja. Tri su takva događaja u Hrvatskoj zadnjih godina po mome mišljenju te o njima, unatoč svoj duljini ovog teksta, moram nešto reći. Da bi se naš spor i sukob razumio kako treba, neizostavno valja raspraviti upravo ona pitanja o razrješenju kojih ovisi sve ostalo.
Zagrebački »Vjesnik« u zadnje vrijeme (a iz pera svježih svojih komentatorskih jaja) voli stavljati znak jednakosti između »maspoka« i »bijele knjige«. To je neka nova moda, svakako ne bez značaja. Činili to svjesno ili ne, dolazilo do toga tendenciozno ili tek zahvaljujući zavidnom spisateljskom umijeću njegovih polupismenih šefova tek, nema dvojbe, te su dvije stvari i pojave izjednačene. S jedne strane, dakle, ono što je propalo na sjednici u Karađorđevu, a s druge skup, koji je pod naslovom »Savjetovanje o idejnoj borbi u sferi kulture i stvaralaštva« u organizaciji Komisije CK SKH za idejna pitanja i informiranje održan u Zagrebu 23. svibnja 1984, godine. Podsjećam zaboravljive urednike »Vjesnika« da između toga dvoga stanovita razlika (nekima, očito, nevidljiva) ipak postoji te da je »maspok« organiziran pod vrhovnim zapovjedništvom Mike Tripala, a spomenuto »Savjetovanje...« (ili po "Vjesniku": »bijela knjiga«) pod glavnom komandom Mike Špiljaka. Doduše, Tripalo nikad nije napao »maspok«, a Špiljak (preko svojih ljudi) partijsko Savjetovanje jest. I u tome je, kao što vidiš, također jedna od razlika između njih. Iz ovoga se, također, ujedno najbolje vidi što »Vjesnik« zapravo radi i koje i kakve jednačine izmišlja da bi poslije za njih druge optužio. Ali, idemo dalje... Premda je i sami »Vjesnik« svojedobno bio podjednako angažiran i u jednom i u drugom slučaju, to ne znači da su i rezultati tih akcija isti. Dapače, za razliku od »maspoka« (čiji rezultati nisu prihvaćeni ni podržani u Savezu komunista Hrvatske), »Savjetovanje o idejnoj borbi...« (ili po »Vjesniku«, »bijela knjiga« - ili, po meni, skup protiv desnice i desničarenja, a za otvorenu idejnu borbu tj. načinima časnim, socijalističkim) dobilo je značajnu podršku u članstvu Saveza komunista i u rukovodstvu onoga saziva. Danas je vjerojatno drukčije kad je o rukovodstvu riječ ili bar o jednom njegovom dijelu, ali odatle proistječu i razlozi, koji su doveli do napada na me i do moje obrane.
Dakle, taj je skup bio i ostao trn u oku desnice, jer je okupio veliki broj istaknutih imena naše kulture, znanosti i umjetnosti te je kontrarevolucija sve učinila da razori i difamira tu partijsku inicijativu. I ona je sama, svakako, patila od različitih i mnogobrojnih slabosti, promašaja i pogrešaka, ali je to posve druga tema, koja nema nikakve veze s desnom kritikom. Uostalom, pozitivne partijske ocjene nisu do dana današnjeg promijenjene ni povučene, a to što danas osnovne ideje i polazišta tog skupa napadaju i neki od onih, koji su bili u njegovom predsjedništvu, ne govori naravno ništa o skupu, ali govori mnogo o tim ideolozima. Običan se vojnik može zabuniti, ali može li jednako i vojskovođa? O »Vjesniku« ovom zgodom ne bih ništa opširnije. Kao što nisam 1984. i 1985. godine odveć držao do njegovih pohvala na račun našeg savjetovanja, tako ne držim ni do kritika, koje na račun tog istog savjetovanja sad donosi. Čak što više - borim se protiv duha i svjetonazora iz kojeg takve »kritike« izbijaju. Jadan je bio naš skup protiv desnice i desničarenja s takvom podrškom, a još je jadnija danas ova nova »platforma« s njegovom kritikom. Tek Tripala ni Špiljaka više nitko ne pominje, a šteta je, šteta je.
Post je objavljen 30.04.2007. u 23:48 sati.