Zbog čega držim da je Solareva propast na izborima u JAZU od krucijalne i kapitalne važnosti i da tu činjenicu više nikada neće moći sakriti ni eventualni budući njegov prijem u to isto časno društvo? Sjećam se da je pokojni Matković rekao P. M-u, tadašnjem pretendentu na članstvo u JAZU (a u njegovom autu dok smo se vozili sa sastanka s Krležom, Davičom i Šuvarom), kako Krležin potpis na preporuci za prijem u Akademiju ne mora biti nikakvo jamstvo i kako se znalo ne jednom dogoditi da propadne kandidat s Krležinom preporukom i podrškom.
Vjerojatno je tako bilo, a bilo bi i danas kad bi bilo... Međutim, ovdje je riječ o nečemu još važnijem. Ali, ponovno, da najprije raščistimo »platforme«, pozicije. O prof. dr. M. Solaru moje je mišljenje oduvijek (bilo) podijeljeno. U stručnome pogledu, o njegovome poslu i djelatnosti moj je sud više nego pozitivan. Pročitao sam nekoliko njegovih knjiga i, kratko rečeno, cijenim taj rad i smatram da služi na čast ne samo hrvatskoj književnosti i kulturi, nego i cijeloj jugoslavenskoj komparatistici. U svakom slučaju, riječ je o imenu s kojime možemo u evropsku znanost. U političkom pogledu prof. dr. Solar i ja već se značajno razlikujemo, a svakako je tebi i tvojoj »opciji« mnogo bliži. Ako i mi (tj, naša politička realnost) »idemo kud i svi Turci" tj. u skladu s aktualnim trendovima u svijetu (a ti trendovi ne samo da nisu poništili ni uništili egzistenciju političkih partija - unatoč našim teorijskim otporima - nego su upravo obrnuto, etablirali političke partije kao jedine stvarne i realne interpretatore, protagoniste i reprezentante političkih interesa), ako se, dakle, to i nama sprema kao još jedna od ulaznica u paketu, koji moramo kupiti da bismo ušli u tu šatru, onda će i ovdje uskoro na izborima socijalisti nastojati da ostvare izbornu pobjedu u bici s desnim elementom organiziranim u različitim građanskim strankama. Može se dogoditi, čak, i da socijalisti pobijede, ali će komunisti sigurno izgubiti, što god tko rekao. U tom slučaju ćete, naravno, i vas dvojica pobijediti.
Nema druge, Socijalistička će Internacionala za svoju himnu izabrati jednog dana »La palomu«.
O protukandidatu prof dr Solara, gospodinu Dubravku Jelčiću, puno riječi ne bih trošio. Predmet njegova znanstvenog interesa nije odveć pobuđivao moju pažnju. Radi se o otužnim knjigama o Anti Starčeviću, Eugenu Kvaterniku i Stjepanu Radiću, ako se ne varam. Dakle, takva je bila alternativa. I U takvoj jednoj alternativi - između modernog Zapada i Hrvatske devetnaestog stoljeća na tajnim je izborima pobijedila ova druga! O Oktobru se tu nije glasalo, on je propao već odavno.
Razumiješ li sad zbog čega mislim da su ti nesretni minijaturni izbori toliko važni? Oni nisu slučajnost, oni su pravilo. Nema slučajnosti u takvim stvarima. Pazi, JAZU ne griješi, ona je nepogrešiva, na njezinoj je strani vječnost, a ovih je dana i Šoljan u nju ušao da bi u dogledno vrijeme na taj način Akademija dobila i svoga novoga glavara. Smijao sam se od srca kad sam vidio da blesavi »Vjesnik« istoga dana donosi dvije stvari: na jednoj stranici vijest o Šoljanovom izboru u JAZU, a na drugoj napad svoga matorog ispičuture na mene!
Nemoj misliti da ovakva tendencija ovdje kod nas nema svoje tradicije. Upravo zbog nje (a ta je tradicija vatikanska i protiv nje su se bez osobita uspjeha borili svi veliki Hrvati, od nekadašnjih do današnjih!) mi i jesmo danas zaostala zemlja i zaostao narod. Da smo u doba Matije Vlačića i družine, prije četiri stoljeća uspjeli umaknuti ispod vatikanskoga klobuka mi bismo danas bili bogata i sretna zemlja, a ovako smo ovo što jesmo. Umjesto bogatstva imademo alpaku na tradiciji, ali o tome sam već pisao kad sam pisao o Tadijanoviću i njegovu uklonu i priklonu jednoj tugaljivoj svijesti pa su me i tad osudili. A ti čitaj malo, Ivane, i štogod drugo a ne samo ono što ti nevoljni Duško servira ili sugerira...
Čitaj brže i više, sve je manje vremena.
Dakle, Solar, koji (s Maodušem) ne dopušta da u »Vjesniku« izađe ni minijaturno moje pisamce u kojemu se branim od njegove objede; Solar koji ne dozvoljava (kao član Predsjedništva Društva književnika Hrvatske!) da obični Član Društva književnika - tada još slučajno ja - dobije fotokopije zapisnika sa sjednica Uprave (a bori se navodno za javnost i demokraciju!); Solar takav (a vidimo: nikakav!) propada u konkurenciji jednog Jelčića!!! Pa ima li ova zemlja kakvu rupu, jamu ili bezdan da se otvori!? Je l' ti uopće jasno što govorim? Je l' ti jasno da bi na prvim pravim tzv. liberalnim izborima ti i tvoji (a u sudaru s Jelčićevim) prošli kao bosi po trnju? Ne govorim, naravno, pro doma sua. U takvoj vrsti demokracije ja ne sudjelujem. Na takvim je izborima i Sokrat izgubio glavu. Kad su sjekli Gupca zvona su zvonila. Kaptol je slavio. Zvona su zvonila, Račane, a on je bio u pravu. Šutnja nije odgovor, a ti šutiš, šutiš. Šuti i cijela tvoja opcija kad mora odgovoriti na bilo koje neugodno a za nju porazno pitanje. Ali - ovoga ću puta umjesto tebe, a na pitanje koje se tebe/Solara/opcije tiče, odgovoriti ja: nemojte se brinuti, uskoro ćete i vi biti izabrani. Dovoljno ste dobra učinili duhu koji dominira. Sad kad su se glavni namirili i kad su vas ponizili (srušivši vas na izborima u konkurenciji s mediokritetom) - sad će i vas izabrati, ali tako da u svakom trenutku znadete svoje mjesto i mjeru. U hramu/brodu vi jeste i vi ćete biti zauvijek mali od kužine, onaj koji sastavljajuć pete salutira kad gospodar (barba) prolazi. Učite se svi od Milana Mirića! On je prvi od svih naučio taj zanat, on se savio dovoljno duboko i ponizno da bi ga primili i prihvatili.
On je priklonio šiju i smjerno gleda u pod. On je dobar, njega će primiti. On je na dugme.
I Solar je na dugme, i ti si na dugme, i Veljko je (sve i da neće!) na dugme. Ali, hajdemo dalje...
Vratimo se, međutim, još jednom ocjeni situacije u Hrvatskoj jer mi se čini da mnogi (manje upućeni) ipak neće u potpunosti razumjeti slučaj koji sam opisao (Solarovu propast) tek kao ilustraciju stvarnog i globalnog stanja stvari.
Dakle, da ponovimo ono bitno - ako u najvažnijoj i najuglednijoj našoj ustanovi stvari stoje kako stoje (a u zadnje vrijeme se slični slučajevi tamo ubrzano ponavljaju) - u manje uglednim i manje važnim sredinama, ustanovama i institucijama stanje svakako nije bolje, nego je po mome znanju, uvidu i iskustvu bitno gore. Drugim riječima, ocjena koju sam dao (u svome prvom pismu) a prema kojoj je došlo do tihog trijumfa »maspoka« i »maspokovštine« pod glupim patronatom nekolicine mediokriteta, koji se trenutno šepure na funkcijama (da bi ih prvi vjetar otpirio kao mjehure od sapuna) - više je nego tačna, istinita i vjerodostojna.
Ne može biti drukčije s trakavicama, a nacionalizam/šovinizam jest trakavica. Ne može njemu/njoj tijelo protusloviti glavi, ne mogu u jednoj ozbiljnoj stvari (u pitanjima sudbine i egzistencije) mali poslužnici i sitne sluge općenito činiti drugo nego što (i kako) velike gazde kažu. A velike su gazde riječ svoju rekle i opet će je reći kad bude potrebno, kada dođe čas. Za razliku od vas, koji glavinjate, oni imaju pred očima čist i jasan cilj. Oni će sve ovo očistiti (kao kad putuju u Ljubljanu!) od svake prljavštine. Pa kad se pita (kao što se tu i tamo pita) je li nacionalizam naša sudbina - odgovor je danas u Hrvatskoj pozitivan, složio se ti s time ili ne. On to ovdje zaista jest i bilo bi mnogo bolje (i tebi i tvojima i svima nama zajedno) da se s njim uhvatiš u koštac, a da pustiš na miru nas na koje ta neman nasrće. Ali ne, vi ste stali u sredinu bojnog polja, između nas i nacionalista i vičete: Naprijed naši! Budale i braća njihova - divni optimisti - neće prihvatiti moje ocjene, jer činjenice nisu njihove, jer pripadaju drugome, a za njih ni žena nije lijepa ako je tuđa. No, budimo apsurdni, nije, možda, unatoč svemu, čak ni ukupno stanje toliko loše koliko je loše to što se ništa ne čini na njegovoj izmjeni. Ništa osim silne prazne i puste priče. Ima li ikakve stvarne šanse danas onaj, koji se ovdje zaista (otvoreno i bez kompromisa) bori protiv nacionalizma? Naše bi se pitanje dalo formulirati i ovako: da je znao carev sin da je u zaključanoj sobi zatočen strašni Baš-Čelik - bi li otključao vrata? Jedno je sigurno - za onoga, koji bi to ipak učinio, nema mjesta u rukovodstvu specijaliziranom za obranu svega postojećeg. Takvomu je mjesto u bajci dok rukovodstvo pripada zbilji ter, logično, i ona (prekrasna) njemu.
Pojasnimo na čas, tek u jednom djeliću, i odnos prema famoznom Špiljku da ne bude lošeg mjesta u tekstu, trule daske u rukopisu. Neki kažu: on je narodni heroj a ja to, kao, ne uzimam u obzir ili to ne činim dovoljno ili na pravi način ili... Kao da nije i Tripalo bio član Politbiroa, a Šibl narodni heroj a ... itd.
Kao da nisu danas kukavice toliki nekoć hrabri ljudi. Da nas se nije godinama ukivalo u uvjerenje kako je rukovodstvo manje-više bezgrešno i nepogrešivo, tj. da nismo držali do heroja i sličnih kao do svetinja - koješta bi bilo drugačije. Sad se, eto, do funkcija, vlasti, titula i zvanja ne drži ni malo, ni najmanje. Samo autoritet uma, znanja i poštenja može biti i jest argument, a nikako časna i slavna limarija na prsima, obično tako tužna, napuštena i suvišna po smrti svog vlasnika. Napokon i Đilas je narodni heroj, a Joži Horvatu sam htio (nakon što je prešao na stranu desnice u DKH) poslati Spomenicu moga mrtvog oca, Mate Babica. Neka jedan izdajica ima dvije Spomenice!
Post je objavljen 30.04.2007. u 23:40 sati.