Toliko toga trebamo objasniti, toliko toga već godinama stvara krivu sliku, formira svijest manje upućenih ljudi pa ona maxima iz početka teksta i ne može djelovati, a kad ona ne djeluje - djeluje zabluda, opsjena, obmana, te ti bivaš slika dobrote, a ja prilika zla u konkavnom jednom zrcalu...
Ali, budimo konzekventni pa budi to što jesi i ponosno nosi barjak mekog socijalizma, mlohavi štap liberalizma. Sve, jakako, jednako jednom dovodi do sreće, pitanje je (i problem) tek u osjetljivosti. Međutim, nisam ja svojedobno izbacio Gaju Petrovića, Mladena Čaldarevića i Šimu Vranića iz Partije, nego Dušan Čalić, Celestin Sardelić i drugovi. Nisam ja tjerao na sud (uz spomenute) još i Inoslava Beškera. Antu Rumoru, Milana Kangrgu i Ivu Sršena, nego isti taj tvoj nesretni i nevoljni Sardelić, koji danas »brani« »Praxis« od dogmatizma i staljinizma, a 1968. godine je zajedno s Nikolom Filipovićem, Slavkom Macarolom, Šimom Đodanom i Markom Veselicom ratovao protiv tog istog Petrovića (i »Praxisa«) da se sve prašilo. Ako ne vjeruješ meni, pogledaj zbirku »Praxis«, »Dokumenti«, lipanj 1968, str. 198, uredio G. Petrović. I tad je bilo kao danas, mi smo išli u Beograd, a Sardelić (to šuplje mjesto socijalizma) u Komitet. Kao što vidiš, splitski su borci nedavno bili dijelom u pravu u ocjeni djelatnosti tvoga kompanjona, ali su se zabunili u godinama, budući da on nije zajedno s Đodanom i Veselicom djelovao 1971, nego 1968. godine. Suština je njegova djelovanja bila, naravno, ista. Ali, preskočimo i to, važno je da on bar danas o Gaji lijepo govori i da ga opet ne izbacuje. No, nikad se ne zna, a s vergulastim Sardelićern pogotovo. Bar on svoj kredit ne može lako potrošiti ni uz male kamate, bar ta bova ne može potonuti.
I da se kaže još jedna o čuvenoj Sardelićevoj (ali ne samo njegovoj) paroli o potrebi okupljanja što širih krugova (i slojeva) na što široj osnovi. Ako se i zanemari (inače) nužna analiza "platforme« na kojoj bi se takav jedan masovni pokret imao okupljati, preostaje cijeli niz pitanja. Iz tog niza izdvajam jedno: kako to da se u dvije zadnje godine baš niti jednom nije sastao baš niti jedan od nekoliko aktiva kulturnih radnika - komunista, koji su (aktivi) bili oformljeni pri CK SKH i, kao takvi, okupljali nekoliko stotina značajnih naših imena? Sardelić, izgleda, okuplja sve i svakoga te tu i tamo i ponekog zalutalog komunistu.
I da ukratko raspravimo i razmotrimo još jednu ne tako važnu stvar. Tvoji bukači buče da je moje »pogromaško« pismo (njihov duhoviti beletristički izraz!) napad na vascijelo ovdašnje rukovodstvo.
Kad kažem vi u rukovodstvu onda to znači upravo i samo to što piše: vi u rukovodstvu, a to će reći vi - vaša/tvoja opcija u rukovodstvu (jer ne kritizirani valjda one i ono u rukovodstvu s čime se slažem i što podržavam - i jer ste se i tu tj. tamo probili, jer ste doprli/prodrli i do samog vrha). Ovo napominjem da ne bi opet bilo kako govorim o cijelom rukovodstvu itd. S vama se mora bukvalno, s vama je nužno doslovno.
Prema tome, pisao sam tebi i samo tebi, a ti znaš - jer smo one noći (prije dva mjeseca kod tebe u stanu) pričali i o predstojećim izborima u Predsjedništvu CK SKJ - da moj tekst ni sa time nikakve veze nema, budući da smo tu temu tad raspravili. Upozori stoga svoje suborce da ubuduće ne udaraju nisko i da ne lupetaju koješta.
Odgovaram u potpunosti isključivo za ono što potpisujem a ne i za ono što mi se pripisuje. Prema tome - nisam napao rukovodstvo i to je jedna stvar, a potpuno je druga stvar pitanje da li mi uopće imamo rukovodstvo. O tome diskusija još nije ni počela, a kad počne bit će već kasno. Uostalom, zar nije uistinu groteskno da u rukovodstvu sjedi jedan Sardelić, osoba u svakom pogledu minorna i marginalna a u pitanjima revolucije nečasna i nemoralna? Ali, rekli smo da s imenima valja štedljivije... Neka ti Jozo Č. ispriča kako se proveo one godine kad je moju liriku (!!) dao Sardeliću na recenziranje! Dosta mi je zaista takvih »stručnjaka« za pitanja duše i duševnoga života od čijeg posla i na duši ostaju ožiljci. Njihovo je da biju pa neka se time i bave. Specifična je, pak, odlika lirike (i o tome batinaši nemaju pojma) da s nje modrice ne silaze jednom kad se utisnu. Za razliku od tijela, pjesma ne može ozdraviti kad i ako pomodri. Ona mavi, a ti vidi u Rječniku što to znači.
Post je objavljen 30.04.2007. u 23:35 sati.