Tako smo došli i do druge moje primjedbe na tvoj račun. Smatram da si vrlo grubo pogriješio što mi nisi ti lično odgovorio. Kako se možeš na riječima zalagati za takve metode javnog komuniciranja, a na djelu upražnjavati suprotne? Za razliku od tebe ne slažem se s mnogim stvarima npr. kod Kučana ili Šetinca, ali duboko poštujem njihov običaj, volju i spremnost da se pisanom riječju (a na javnoj sceni) bore za pobjedu svoje koncepcije. Naravno, opet za razliku od tebe. Ne, to ti ne služi na čast. Znam, doduše, da nisi osobito vješt na peru i da bi teško izdržao u polemici sa mnom, ali mogli su ti pomoći brojni pomoćnici, od malog Radojice nadalje. Šta ti radi samo onaj šupljeglav koga ustrajno godinama uza se tegliš kao kakvu mrtvu i beskorisnu tvar? Gdje su ti ona braća - blizanci po duhu i interesu, koji su pisali i stilizirali odgovor (u "Pitanjima«) na moj članak »Strašno lice ništavila«? Da ne pišu sad kakav izraz podrške radosnim zbivanjima u Sloveniji? Tamošnjim je masovnim emocijama dragocjena ovdašnja pomoć i podrška. Da je nije i oni bi bili osamljeni, a ovako su samo u manjini pa sad galame o pravima manjine. To što mi ovdje (gdje je birokracija u većini!) nemamo nikakvih prava - to valjda s ljudskim pravima nikakve veze nema! Da čujem koju i o tome, ljubitelju logike! Ali pazi, tko otvara usta otvara i bokove!
Vidim da protiv mene opet piše ona ništarija Mandić u »Danasu«. Nije mu bilo dosta što je poslužio kao tjelesna straža tj. batinaš i vunbacitelj na plenumu DHK (o čemu sam govorio), nego se sad i pera laća. Bolje bi mu bilo da se batine prihvatio, močuga više odgovora suptilnoj njegovoj duši. Sa sileđijama ja, međutim, ne razgovaram. On jest besramno biće, ali mu to ne daje prava da na moj račun laže i kleveće, da insinuira i podmeće. Tako on inzistira na vezi
između mog pisma i plaće. Kakva je veza između batinaševih tekstova o tripicama/giricama i funkcije neplaćenog gorile na vratima dvorane iz koje se izbacuju pisci? Zar nije taj teorijski jadnik, to čemerno biće teorije, najgrubljim staljinističkim metodama čerečio moju pjesmu »Što bi morao komunizam"? Prepoznavati Istinu u umjetničkom tekstu, u novoj stvarnosti, nije moguće detektorima laži. Književna kritika nije policijski posao ni kad se "kritičari" trude.
Poezija ne podnosi istražni postupak, umire za vrijeme »pribavljanja dokaza«, izdiše u prisustvu vlasti.
Ali Mandić, taj siledžija i izbacivač, taj portir na vratima kroz koja pisci lete iz literature i života, to kuhano jaje naše poezije (i u njemu mućak) u jednoj je nijansi (u svome tekstu u tvome »Danasu«) ipak u pravu. U pravu je onda kad kaže da je ovo moje sadašnje pismo tebi (»Obrana postojećeg i propast svega toga«) svojevrsni nastavak spomenutog pisma Šoljanu iz godine 1977. (»Strašno lice ni štavila«). To je istina, to treba priznati. I tu se, ujedno, završava i svaka moja suglasnost s rečenom personorn u zemaljskom njezinom obličju. Kad si, dakle, mogao potpomoći prilikom nekadašnjih angažmana u prilog »Strašnog lica ništavila« i protiv njega (jer si sudjelovao u oba, oprečna posla, jer si radio i za mene i za protivnike), mogao si se valjda i sada na to odlučiti. Da si ti meni pisao ja bih ti svakako odgovorio. Uostalom i Tito je odgovorio Staljinu, dostojanstveno, javno i odlučno. Nije koristio sredstva i metode kojima ti pribjegavaš. A Staljin je i na nj, kao nekoć na Trockoga, slao momke s močugama i ostalim priborom za uvjeravanje.
Umjesto da se ponašaš kao gospodin čovjek (koji, uostalom, poneku bitku može i izgubiti a da ostane velik), umjesto da vodiš računa o tome što si stjecanjem prilika i okolnosti trenutno na takvom mjestu da si u ovome času jedan od čelnih ljudi našeg pokreta, umjesto da si se ponio kao dostojanstven duh, ti činiš i treću grešku - puštaš na me kabadahije, menažeriju nekih sumnjivih tipova, koji ni s pokretom, ni s literaturom, ni s kulturom, ni s revolucijom, ni s bilo čime ljudskim nikakve veze nemaju! Ti meni šalješ ljude s močugom, s tupom stranom sjekire! U sretnim državama takvi naplaćuju pišanje u WC-ima bez automata, a ovdje pišu komentare, uvodnike i polemike, dok nezaposleni intelektualci rade u WC-ima. Objasni mi, pitam te, taj paradoks!
Molim te lijepo, kad je ono naš (tvoj i moj) drug Milan Rakovac pripustio u opticaj sintagmu »vaši«, odnosno »naši bijesni psi«, digla se bila silna dreka i kuknjava, kuka i motika na nesretnog Pčelicu a po istom principu po kojemu se na sve nas već godinama diže i živo i mrtvo (a desno), da bi se na kraju krajeva, evo, dogodilo da upravo ti »naši bijesni psi« krenu na mene s jednom i jedinom krotkom namjerom - da me rastrgnu i rasčereče, a za račun desnice. Kako je to moguće? Otkud to? Što se događa? Predlažem da na miru raspravimo ovaj problem jer nije nevažan i, ukoliko se bude ponavljao, može postati neobično opasan i pogibeljan. Bjesnilo je, naime, prelazno, zarazno, neizlječivo. Jasno je, vjerujem i tebi prvome da spomenuta bića tj. njihovo brljanje po hartiji (to zaludno mrčenje bjelila) meni ne može nauditi. Nekada si naginjao francuskom pa znaš, valjda, za onu »Voltaire se ne hapsi«, a za imena (koja si ili ti ili netko tvoj na me s lanca pripustio) ja sam, bez ikakve lažne skromnosti, sa svojih 30-40 knjiga, nevidljiv i neuhvatljiv. Oni mene ne mogu razumjeti, razumiješ li ti?
Nije vrag da nemate boljih pera na raspolaganju? Nije moguće da nitko od njih (od tih boljih) nije htio umočiti svoj vrh u moju krv i tom tintom, najgušćom od svih, ispisati sve te strašne (a lažne) optužbe na moj račun? Ako ste spali na takav jad i bijedu kakvi su pseudonimi Pleše i Španović - bolje da vas nema i da odmah pakujete kofere. Ta i Berija je od njih bolje pisao, a o njuhu da i ne govorimo. Predlažem ti da Plešu izabereš za novog glavnog i odgovornog urednika »Danasa« pa da cirkus bude kompletan. A ono nadobudno mlađahno stvorenje premjesti u gradsku klaonicu. Neka tamo rađe (upotreba dijalekta na uštrb standardu!) kolje goveda, a pisce nek' ostavi na miru. Bestijarij je bestijarij i kad bi htio da je komunistički.
Post je objavljen 30.04.2007. u 23:22 sati.