Miješaš vino. Ja imam viklere u kosi. Baš bih samo to primijetila. Kao zadatak. Trud. Jebemti mater. Želim biti lijepa. Bijela s crvenim oblucima, a u pičku materinu ne mogu se se skulirat, emocije su prejake, a i ovo sam naumila posvetiti Gargamelu, dakle: želim biti bijela s crvenim oblucima, jurjevski pašnjak po kojem trče vesela djeca. Parnjača pred kojom svi uzmiču. I one svinje koje ne dozvoljavaju svinjama da ih kolju nego potpisuju da u nas ulaze zaklane. Idemo dalje: Medan ugriz za prave junake ( i to želim), grbača tvoje nečiste savjesti.
Pazi sad ovo: Vikleri se bune. Oživljavaju. Pokvarenjački. Bem ti mater plastičnu, kinesku. Gmižu mi po vlasima, tupo kucaju po glavi, ulaze pod kožu. Buše lubanju (podsjećam vas na onaj moj oraščić unutar nje koji, jebo mu pas mater da mu jebo, kad treba lupit migrena lupi ko da je kokosov orah), dakle lubanju buše.
Zasigurno će mi, o Bože, i misli razoriti.
Krv
lipti...Ti je miješaš s vinom.
Odoh pojesti ostatke filane paprike i zalit to perverznim roseom koji nađoh danas popodne iza kuhinjskih krpa, a kojeg skrivah od prolaznika namjernika. Dakako, idem i janjetinu hitit u pac. Kupila neko janje, prokrvarilo mi u autu, al to napisah negdje nekom u komentaru...pozdrav svima koji su spojili i koji nisu spojili...i usput...ne čini li vam se da su svi mafijoze koji su se međusobno poklali i razmjenili si konjske glave imali veće parte u novinama nego Ivica. Ja mislim da bi oni tam u marketingu mrtvaca trebali malo razmisliti o nečem trajnijem od kurčeve love. Sorry, kaj sam sad sve pomiješala, al bogati kad ovaj gore može vino mogu i ja...
Post je objavljen 30.04.2007. u 23:11 sati.