Marketing
eve ja...
Napokon stigoh i ovamo sa Malog festivala čembala obečah si šetajući u povratku promenadom da sam večeras ovdje...ovaj festival mi je u biti trebao nisam bila svjesna toga...ali čudni su putevi ....
danas shvatih da me moždane vijuge izdaju...sve si više ličim na svog djeda...ne sjećam se ljudi koje srećem svakih par tjedana...ali djevojke koju vidjeh na pozornici 8 minuta prije dve godine o da nju prepoznah iz dvije rečenice...što se djeda tiče s godinama mi jel i noge sve više liče njegovim...
dakle sad sam se stavarno zamislila u biti zabrinula,od 12 ljudi danas s kojima sam se u letu pozdravila...hehe šta pozdravila s
nekima i popričala za bar njih 9 nemam pojma gdje da ih smjestim
slika poznata a dalje ništa,bit je svega da se to događa sve češće...a najbolje mi je ono kad me pitaju kako su moji redom a ja kao mulava,kako išta pitati kad se nekom ni imena nemogu sjetiti...najbolje je kad zabrazdim s nekom kuknjavom pa pitam kako suprug ili supruga,a oni bivši...dvaput se tako navukoh na tanak led pa još saslušah kuknjavu o teškom razvodu i nepravedno podjeljenoj imovini...ali no no više ne samo .."Kako tvoji?"...
u biti mrzim kukatore...alis i obečah da ću se prebaciti u te vode..pa ćem malo ja da davim
zaključak svega jeste taj da Vardarki treba odmor podhitno...destinacija naravno nekakav Ohrid ako je moguće..dana bar 7,i neko tko zna kad,kako i zašto što reći....
pročitah ovo i krenulo me naučih kukati bravo za ja...
i za kraj dvije najdraža od maestra...kako ih samo pogodi...
Post je objavljen 30.04.2007. u 22:47 sati.