

Evooo me..
Napokon sam našla malo vremena za pisat post..mislim, kad sam imala vremena mi se nije dalo, a kad mi se dalo nisam našla cajta 8)...da...
A ni neznam kaj da sad pišem....prošli put je bila solidna brojka komentarčeka....a mislim, večina od jelene...e jelena??kakva je odluka onda pala!?!kaj s zvonkecom??
V subotu je bilo baš dobro vani..prvo tekma-napokon je varteks pobijedil,a onda smo išli malo u bolji život...
...koji nije ispal baš nekaj bolji...pak smo se malo deprimirali, pa zajebavali, pa deprimairali, pa zajebavali i tak smo onda išli doma spat...a kaj sad?? Ma bilo je dobro...čak možda u nekim trenutcima jaako dobro =)...heh
A sutra je prvi maj....hehehe....bude i sutra svašta....valjda....ak nem doma ostala....a čist bi i mogla....
Al nem, valjda....
No...kaj još?? U sredu je školica....weeeee...ili ne???
Jooj...kako mi se neda v tu grdu ustanovu...katastrofično.....
Bum i to preživela....nadam se...zapravo ne...no, nema veze....
Evo tekst od jedne pjesmica koja mi je podosta draga v zadnje vreme...baš mi je dobra..i istinita...čitajte...
Mikrofonija
Nekada smo bili ljudi
Slike sjećanja, po koja tužna istina.
Sve je to sada u mojim mislima.
Sjetim se kako divno bilo je,
ali sve tako brzo prestaje.
Moja je sudbina tako okrutna.
Neka je, još se uvijek ne dam ja.
Nekada smo bili ljudi.
Sad smo ludi, sad smo ludi.
Ponekad starih vremena sjetim se.
Zaplačem, ali to ne pomaže.
popijem, drugo ne preostaje.
Uzalud, depresija ne prestaje.
Ulice sve su gradske dosadne.
U jadu tom mislim 'ko vas jebe sve!
Nekada smo bili ljudi.
Sad smo ludi, sad smo ludi.
Pitam se gdje su stari frendovi.
Nema ih, svi su nekud otišli.
Sam sam ja i to me stalno proganja,
more me sumnje i teška nepravda.
Tužno je, sve se non-stop ponavlja.
Da je bar sve isto kao nekada.
ajde pozdrav svima i uživajte dok možete jer ionako nečete duugo....heh...cccc...
fakat
Post je objavljen 30.04.2007. u 21:50 sati.