Marketing
Čast mi je, gotovo četiri mjeseca prije negoli izađe, predstaviti vam najnoviju knjigu Joanne Harris - Runemarks. Do primjerka sam došao sasvim slučajno, niti ne razmišljajući da bi se mogao naći u mojim rukama. A eto, sad sam ga i pročitao, i sretan što sam imao priliku to učiniti prije svih, mogu vam predstaviti o čemu govori to čudovište od romana u svojih više od pet stotina stranica.
Knjiga
Ovo je fantasy roman, sasvim drugačiji od svega što je ona ikada izdala. Izmišljeni svjetovi, bogovi i nadnaravna bića prožimaju njegovu radnju već u samom početku. Priča započinje malim mjestašcem Malbryjem, u kojem živi Maddy Smith. Ona je rođena sa neobičnim ožiljkom na ruci, i oduvijek su ju mještani proglašavali maštovitom. Pet stotina godina nakon Ragnaróka, čudesnog nestanka svijeta bogova u velikom ratu, ljudi su poprimili novu vjeru, Red, koja se trudi prikriti sve znakove Starih dana i bogova koji su nekada postojali. Istovremeno, ta nova vjera je toliko tajanstvena, i svoju moć crpi iz (jednostavno nazvane) Dobre Knjige, odnosno Riječi unutar nje. Na koji način će se bogovi, sada demoralizirani i pretvoreni u jednostavne pustinjake i obične ljude, porazbacani po svjetovima, uspjeti uzdići do visine koja im pripada? I hoće li to uopće moći? I tko je tajanstveni Maddyjin prijatelj, pustinjak, koji očito zna više negoli joj želi odati?
Podloga
Veoma je važno znati, čitajući ovu priču, kako je to prvi roman Joanne Harris, koji je napisala i prije Čokolade, čak i prije Zlog sjemena, kad je imala tek devetnaest godina, samo što to tada niti jedan nakladnik nije htio izdati. Dočekavši pravi trenutak, preradila ga je i dovršila, te će izaći ove godine u kolovozu. Izvorno, ovo je roman za mlađe čitatelje, negdje od jedanaest godina pa na više. Takvim je jezikom i pisan, dok je svoje zamršene i jezgrovite rečenice Joanne ostavila u još jednoj knjizi koja izlazi ove godine, točnije sljedeći mjesec, a to su Šećerne cipele. Imajući na umu kako taj roman treba dovršiti, prije nekoliko godina Joanne Harris je čak učila staronordijski jezik (koji je u romanu i zastupljen, najčešće u dijelovima pjesama koje iznosi pred čitatelja), te je pomnije proučila nordijsku mitologiju, stvorivši naposljetku spoj drevne magije koju je barem na ovaj način donekle oživjela.
Likovi
Kao što ste mogli i pretpostaviti, likovi su inspirirani nordijskom mitologijom, pa tako u romanu pronalazimo mnoge bogove. Odin, kao vrhovni bog; Loki, kao varalica koji se (izgleda) napokon odlučio pokajati za svoje grijehe; Skadi, žena-lovac; Idun; Heimdall; i svi ostali. Veoma mi se svidjelo kako je Joanne Harris dala karakter svakome od njih, što u mitologijama ne pronalazimo u tolikoj mjeri. Ljudi su također okarakterizirani točno onakvima kakvi ljudi inače jesu, te je u svakom od važnijih stanovnika Malbryja našla koju manu, ali i poneku vrlinu, služeći se crno-bijelom tehnikom sve do zadnjeg, devetog dijela, kada odjednom od nje odustaje i dovodi radnju, kao i mnogo puta prije, u čitatelju nezamisliv rasplet.
Što Joanne kaže
Najviše elemenata nordijske mitologije Joanne Harris preuzela je još dok je išla u srednju školu, istražujući mnoge knjige, najviše o runama. Rekla je kako je oduvijek htjela pročitati Voluspáu u izvornom obliku, pa je zato učila staronordijski jezik. Ne smatra ovaj roman dječjim romanom, jer nikada nije radila te razlike među djelima, te misli kako bi svi trebali moći uživati u ovom romanu.
Zato, čim u kolovozu ovaj roman dođe na police u knjižarama, predlažem svima da odu po njega, zavale se u krevet i prepuste putovanju u svijet nordijske mitologije, gledane iz sasvim jednog novog kuta, i s tračkom ironije sazdane u pripovjedačevim riječima.
Post je objavljen 30.04.2007. u 17:24 sati.