Vaši znanstvenici su mjerenjem tzv. crvenog pomaka zaključili da se materijalni svemir širi – da se galaksije udaljavaju jedna od druge, svaka od svake. Što je neka galaksija udaljenija od promatrača ona se brže udaljava od njega srazmjerno njihovoj udaljenosti. To znači da su se vrlo stare galaksije udaljavale svaka od svake većom brzinom nego mlađe galaksije. Takvu zakonitost vaši znanstvenici objašnjavaju 'velikim praskom' a u posljednje vrijeme 'velikom ekspanzijom'. Ali i u jednom i drugom slučaju nedostaje im objašnjenje samog početka. Što je pokrenulo 'veliki prasak' ili 'veliku ekspanziju', kako i iz čega je sve počelo i što se događalao u samom početku? Do danas je to ostala nepoznanica.
Mi 'mali duhovi' ne zavaramo se ni 'velikim praskom', ni 'velikom ekspanzijom' jer i jedno i drugo podrazumjeva početak svemira izvan svemira. Mi znamo da tomu nije tako. Mi znamo da materijalni svemir nema svoj prostornovremenski početak izvan njega samog. Materijalni svemir je neprekidno sveprisutno i vječno stvaranje materije od duhovnog svijeta (ili ako vam je lakše razumjeti od čiste energije) i ponovno i opetovano vraćanje materije u čistu energiju – u duhovni svijet. To stvaranje se događa u svakom vremenu i na svakom mjestu jer se ovim stvaranjem stvaraju istovremeno materija, prostor i vrijeme djelovanjem 'malih duhova' odnosno djelovanjem čiste energije. Malo teško za razumjeti!
Širenje svemira pri tom stvaranju je sasvim normalna pojava. Veća masa materije zahtjeva veći prostor inače bi je gravitacija vrlo brzo sabila u singularitet. Izmjereno brže udaljavanje starijih galaksija od onih mlađih, također je razumljivo. Stvaranje materije u ranijim fazama stvaranja materijalnog svemira bilo je uvjetovano manjim prostorom i kraćim vremenom. Obrnuto rečeno početna aktivnost 'malih duhova' stvarala je manji prostor i ograničeno vrijeme kao i manju masu materije. Pri kasnijom konstantnom brzinom stvaranja materija je tražila ubrzano povećanje prostorvremena zbog relativno malog početnog prostorvremena. Zato današnja mjerenja pokazuju brža ranija udaljavanja galaksija.
Možda bi se to moglo objasniti usporedbom sa povećavanjem veličine kugle. Da bi se volumen kugle konstatno povećavao za uvijek istu vrijednost u određenoj jedinici vremena, tada bi se polumjer kugle u početku vrlo brzo povećavao a što bi prostorvrijeme odmicalo od svojega početka, povećanje polumjera kugle bi se neprekidno usporavalo jer bi sve manje povećanje polumjera kugle davalo uvijek isto povećanje volumena kugle.
Današnji znanstvenici tvrde, međutim, da entropija (neuređenost) svemira ne raste srazmjerno volumenu svemira nego srazmjerno njegovom oplošju. Dakle, entropija odnosno neuređenost svemira kasni u odnosu na brzinu stvaranja. Ako je tako, tada se može očekivati da postepeno dođe do smanjivanja entropije. To se međutim kosi sa zakonom o entropiji, koja se po tom zakonu ne može smanjivati.
No, kada su u pitanju 'mali duhovi' sve je moguće i sve ovisi o njihovoj razigranosti u materijalnom svijetu. Ako u nekom trenutku stvaranja dođe do odstupanja od konstantne količine stvaranja, moguće će biti i smanjenje neuređenosti svemira a možda čak i sveprisutni povratak u stanje duhovnog svemira u kojemu će neuređenost nestati. U duhovnom svijetu vlada apsolutna uređenost jer u njemu obitavaju mali duhovi koji su 'netko' ali su i 'ništa' a ništica ne može biti neuređena. Ona je apsolutna, ona je singularitet.
Napregnite svoje moždane vjuge!
Post je objavljen 30.04.2007. u 17:08 sati.